Ovo je doista nepravda. Nikad nisam ni pomislio da možeš otići prije mene. Doista nisi to ničim zaslužio. Dugo se znamo. Ono što nas je istinski i sudbinski oduvijek povezivalo, to je ljubav prema moru. Tebe u ronjenju, mene u jedrenju. Skupa smo obavili mnoge velike novinarske zadatke. Zapravo, ne zadatke već prave adrenalinske novinarske pothvate. Tvoje su me fotke uvijek oduševile. Bio si po tome vrhunski – uvijek na pravom mjestu i u pravom trenutku. Uvijek sam uživao kada bi ih u nekoj prilici ponovo vidio.
I ne samo u tome. Uživao sam uvijek i u tvom sjajnom humoru i spontanim dosjetkama, koje si nizao u svakoj prilici.
Skupa smo preplovili mnoge nautičke milje. Ponekad se nismo slagali, što je i normalno za tako nabrijane tipove kakvi smo i ja i ti. Neću kriti da mi je danas žao zbog nekih riječi koje sam ponekad izgovorio. Ali brod je brod, a ćud je ćud. Sve bih dao da mogu ponovo doživjeti trenutke naših morskih druženja.
Vidimo se gore, nadam se da i tamo postoji more.