Mirno počivaj Staki, ostao si s nama, nosimo te u srcima. Bio si mi dragi gost u Areni, dok sam bio glavni urednik. Bio si na naslovnicama i dizao naklade, a ipak si se kao tada velika zvijezda rado odazvao na naš poziv da nam pjevaš na redakcijskoj fešti 2000. godine u nekadašnjem restoranu Grozd na Savskoj cesti u Zagrebu. Napravio si nevjerojatan štimung. Neprekidno si pjevao do četiri sata ujutro, bez pauze. Ljude si digao na noge, plesali su i stajali na stolicama. Trebala je pjevati i Severina. Došla je sa svojom tadašnjom menadžericom Lidijom Samardžijom. Bila je u kožnoj minici, s visokim potpeticama, a malom crnom torbicom na pozlaćenom lančiću. Svi smo očekivali da će možda i ona zapjevati. Nagovarali smo ju da uzme mikrofon, u nekoj Stakijevoj pauzi. Nije pokazivala ni želje ni volje. Stakiju to nije smetalo. Držao je ugođaj cijelu noć. Onako, kako je to samo on znao.
Ali najdraži moj susret sa Jasminom Stavrosom dogodio se 12. kolovoza 2017. godine. Bio nam je gost na brodu Nautičke patrole. Nazvao sam ga to jutro kada smo krenuli na našoj tadašnjoj ruti iz ACI marine Palmižana prema ACI marine Korčula.
„Staki gdje si?“ – pitam.
„A gdje bi bio, na ribolovu,” veli Staki.
Znači – Prigradica. „Gdje točno?“, pitam.
“E, sad, da ti odam i poštu gdje ima ribe, tu sam blizu Šćedra.“
“Super. Skrećemo za Prigradicu, kad se vraćaš?”
“Za uru i pol.”
Taman. Vežemo se u Prigradici, a evo i Stakija s njegovom pet metarskom barkom, koja se zove, a kako drugačije nego „Staki“. S njim je i njegov prijatelj Andrija Teskera, moreplovac i ribar sa 30-godišnjim profesionalnim iskustvom na koči. Naravno, odmah virimo u kašetu. Fratar, pic, pagar, šarag – ukupno oko dobra tri kg oborite ribe. A onda druženje u kokpitu našeg broda, uz piće i priče. Otkud ta strast za ribolov?
„Time su bavili i moj djed, i otac, i mama … Ali presudno je bilo kada mi je jedan Talijan, susjed Bruno Sportelli darovao štap i pokazao kako da ga koristim …„
I doista, Stavros nije bio od onih morskih ribolovaca, koji drže tunju preko prsta, već je sve lovio „na štap“. Supruga Žarka je iz Prigradice i tu je 1978. godine krenula njegova ribolovna „karijera“. Počelo je tako da bi svako večer ispred kuće zabacio štap i ulovio sutrašnji ručak. A onda je ljetni ulov postao dostatan da i u Jaski tri puta tjedno imaju ribu za ručak.
S priče u priču, s bevande na bevandu, brzo je prošlo cijelo prije podne. Druženje sa Stavrosom na brodu Nautičke patrole ovjekovječio je patrolni skiper Milan Ilić. A posada Nautičke patrole pokazuje, u stilu „ribičke priče“, koliko su to velike ribe bile. Bio je to lijepi dan.
Mirno počivaj Staki, ostao si s nama, nosimo te u srcima.
Na slici: Stavros u sredini, a s lijeva na desno posada Patrole: Tomislav Krišto, Hrvoje Bulešić, Matija Boltižar i vođa Patrole Mladen Gerovac / Snimio: Milan Ilić
