Vladimir Ivančić je kroz 32 godine neprekidnog rada u ACI-ju – (zaposlenik ACI-ja od 4. svibnja 1984. ) prošao sve stepenice: od voditelja financijske operative, preko mjesta direktora dviju marina do funkcije direktora nautike u Upravi ACI-ja.
Rođen je u Puli, gdje prije dolaska u ACY vodio jednu poslovnicu tamošnje i tadašnje Jugobanke. Prihvatio je poziv svoje direktorice u Jugobanci Marije Blašković, koja je upravo prešla na mjesto financijske direktorice tek osnovanog ACY-ja te Vlado preuzima poslove voditelja financijske operative. Bilo je to 4.5.1984. S obzirom na njegovo dugogodišnje iskustvo i uspon po hijerarhiji funkcija i poslova, s Vladimirom Ivančićem razgovaramo o tri njegova djelokruga rada u ACI-ju: o vođenju financijske operative, o poslovima direktora marina Pomer i Rovinj te o suvremenim poslovima ACI-jevog direktora nautike. Evo njegovih sjećanja na početke:
Jedan čovjek – 14 gradilišta
– Moja prva kancelarija bila je jedna od dvije hotelske sobe koje je ACY iznajmio u pulskom hotelu Rivijera da bi tu smjestio svoj financijski odjel. Tu sam sjedio i radio s još tri kolegice. Ono što me je odmah dočekalo, bilo je 14 marina duž koje su bile u punoj gradnji. Financijski pratiti gradnju 14 marina znači uglavnom cijeli dan sjedili na radnom mjestu, gdje bi vam dolazili izvođači radova sa situacijama, svaki je odmah tražio i plaćanje, trebalo je provjeriti ispravnost svih dokumenata, usklađenost s ugovorima, obaviti sve pripreme za plaćanje. Koliko je to posla količinski može se vidjeti iz usporedbe s praćenjem jednog gradilišta na jednom čistom polju koje obavlja i koordinira više ljudi. E to je to, samo što je to ovdje obavljao jedan čovjek – i to puta 14!
Dvije godine presinga
Taj je presing trajao oko dvije godina, sve dok nije sagrađena i otvorena – i posljednja, 16-ta marina. Moram reći da su se te marine gradile jednim stvarno žestokim tempom, da je bila uspostavljena jedna tako djelotvorna organizacija koja je omogućila prosječno vrijeme gradnje jedne marine bude 4 mjeseca.
Nakon te dvije godine kad su sve te marine počele raditi, počeli smo se ekipirati, služba se širila, dobili smo šefa računovodstva i druge ljude koji su bili nužno potrebni za ustroj i funkcioniranje jedne ozbiljne financijsko-računovodstvene službe.
Sami smo izradili sve obrasce
Počeli smo praktično – od nule. Sami smo izradili dnevnike za recepcije, pripremali seminare i materijale da bi naše ljude po recepcijama naučili i uputili kako treba raditi, počeli smo izrađivati i naše interne dokumente kao što je ACY pass s kojima smo gostima unaprijed prodavali kapacitete, izradili smo svoju vlastitu kreditnu karticu ACY Card, s kojom su naši gosti plaćali i u našim restoranima i u ugostiteljskim objektima naših zakupaca … Uopće, kompletno smo kreirali način vođenja financijsko-računovodstvenih poslova kako bismo omogućili poslovanje i razvoj kompletnog ACY-ja.
To što smo mi cijelo vrijeme bili Puli i nismo sjedili u Opatiji, gdje su bile sve ostale stručne službe, nije nimalo smetalo našem radu. Po potrebi se dolazilo u Opatiju kao što se dolazilo i iz ostalih marina odnosno iz ostalih područja na koje je ACY bio podijeljen: Istra i Kvarner, Srednji Jadran i Južni Jadran. Direktorica financija, pa i ja kao voditelj operative dnevno smo bili u kontaktu sa svim marinama i ostalim stručnim službama.
Golem posao praćenja financija
Glavni za priljev sredstava su bili vezovi. Na drugom mjestu su bile trgovine, posebno kada smo imali duty free shop gotovo u svakoj našoj marini. Doprinos čartera činio je 20 do 25 posto ukupnih prihoda. U čarteru smo imali vlastita plovila i plovila u menadžmentu – sve smo to financijski pratili. Poslije veza je bio prihod iz tih trgovina, pa onda čarter i nakon toga ugostiteljstvo. Na četvrtom je mjestu bio prihod od ugostiteljstva. U početku smo imali svoje vlastite ugostiteljske objekte, a poslije je to otišlo zakupcima. Nije to bilo baš svuda sretno rješenje pa to sada nastojim promijeniti.
ANA nije bila teret, već odličan potez
Nautička akademija ANA nije bila teret ACY-ju već odličan marketinški potez. Funkcionirala je jako dobro i šteta što je otišla iz ACI-ja.
Match Race ACI Cup bio je jedan marketinški vrlo atraktivan event, jer je ACI okupljao elitu svjetskog jedrenja. U prvim godinama imali smo pokrivene sve troškove, uključujući i putovanja skipera. Malo pomalo posustalo se u pripremama, počela su se dovoditi sve slabija imena, Cup je gubio na atraktivnosti i sve je manje opravdavao i svoju financijsku marketinšku svrhu.
U financijama je najteže bilo tijekom ratnih godina kada su nautičari počeli masovno napuštati naše južne marine. Tada smo imali oskudicu novca i problema s likvidnošću, trebalo je osiguravati i sredstva za plaće kao i sredstva za nužne nabavke kako bi ACI uopće mogao funkcionirati. Bile su to i u financijama teške i stresne godine – završava ovaj dio priče voditelj financijske operative Vladimir Ivančić nakon više od 15 godina rada u ACI-jevim financijama.
Jer godine 2.000 Uprava ACI-ja postavlja ga na mjesto direktora ACI marine Pomer. Stvar je bila hitna. Dotadašnji direktor marine smrtno je stradao u prometnoj nesreći. Tu dužnost Ivančić obavlja idućih pet godina. Nakon toga osam mjeseci radi u Upravi ACI-ja u Opatiji i potom postaje direktor ACI marine Rovinj.
Direktor ACI marine Pomer
ACI marina Pomer trebala je biti sezonska marina, nešto poput Palmižane, Žuta i Piškere, pa je tako građena i tako opremljena. No, kad su prvi nautičari tamo dolazili, više se nisu dali van iz marine. ACI je onda pokušavao prilagoditi marinu novoj situaciji kako bi ljudi mogli ostati na stalnom vezu. Tako je onda postavljen lukobran, ali nažalost ne dio kraja te je to učinjeno tek kasnije. Pravi restoran nije postojao, bila je to samo natkrivena terasa s roštiljem.
– Kad sam došao 2000. godine u Pomer, marina je bila u dosta jadnom stanju. Akvatorij je bio zaštićen tek jednom trećinom, ostalo je bilo na udaru vjetrova i valova. Recepcija je bila u vrlo skučenom prostoru, mornari i djelatnici nisu imali gdje boraviti i kamo se skloniti ono malo vremena koje nisu morali biti na otvorenom.
No, prvo i najvažnije što smo napravili bilo je produženje lukobrana, tako da smo zaštitili ne samo marinu već i cijelu valu. Produženjem lukobrana mogli smo produžiti i pontone pa smo tako sa 220 došli na 260 vezova u moru. Kasnije ćemo stare pontone zamijeniti novima. Puno smo toga napravili a sve ostalo pokrenuli pa će upravo sljedeće sezone ACI marina Pomer zaživjeti novi životom – kaže Vladimir Ivančić.
No, sada već možemo s Ivančićem nastaviti razgovor kao s direktorom ACI-jeve nautike. Tu je funkciju preuzeo 2013. godine.
Složen posao direktora nautike
Djelokrug rada direktora nautike vrlo je širok i zadaci su vrlo brojni. Direktor nautike, zajedno s direktorima marina, brine o funkcioniranju svih marina te vodi računa o njihovom kompletnom poslovanju i u komercijalnom i u nautičkom dijelu. A „nautika“ obuhvaća sve ono što je vezano uz dolazak gosta u marinu, prihvat gosta, čuvanje plovila, evidencija o gostu, obaveze gosta prema ACI-ju i ACI-ja prema gostu, prostire se i na djelatnost svih zakupaca u marinama – ugostitelje, servise, trgovinu … To su poslovi koje je preuzeo Vlado Ivančić.
Pokušaj povratka na Barbierijev koncept ACI-ja
– Odlaskom Barbierija počinju česte promjene uprava. To je odrazilo na cjelokupno poslovanje ACI-ja. Počelo se događati da od marine do marine imamo različit pristup svim poslovima – od vezanja broda i primanja gosta do odnosa prema zakupcima. Niti u jednom segmentu više nismo jedinstveni u poslovanju. Pokušali smo se vratiti našem prvobitnom, izvornom identitetu, da vratimo ACI-jev know-how koji propisuje način rada i ponašanja. Ali, naravno, na jednoj novoj modernijoj razini. To se odnosi i na ugostiteljstvo i na sam izgled marine. Upravo Pomer je trebao biti prva marina suvremenog izgleda i prototip nove moderne ACI vizure. Razmišljali smo i o tome da nadoknadimo gubitak ANA-e, Nautičke akademije, škole jedrenja. Imamo tu svoj Yacht club Opatija, imamo dečkiće u Optimistima s vrlo dobrim europskim rezultatima. Željeli smo to staviti u kontekst novog Zakona o sportskim udrugama te kroz sponzorstva i donacije da ta djeca od Optimista dođu do krstaša i da od svega napravimo neki zametak nove Nautičke akademije, koja bi postala i dio nautičkog turizma – zaključuje Vladimir Ivančić.
