Branko Pahljina nažalost nije više među živima. Tim je vrijednije njegovo svjedočanstvo o ove dvije rapske marine, što smo ga zabilježili u našem razgovoru u njegovu uredu direktora ACI marine Rab pred nautičku sezonu 2015.godine.
Ideja gradnje marine na Rabu u Supetarskoj Dragi i u Rabu nastala je sedam osam godina prije ACY-ja, kazao nam je Pahljina. Tada je izrađen i urbanistički plan Supetarske Drage, gdje je gotovo cijela uvala bila namijenjena nautičkom turizmu s pratećim sadržajima na kopnu, servisnim prostorom, pa čak i tvornicom za gradnju krstaša. (Taj su dio opisali Veljko Barbieri i Rabljanin Ljubo Španjol, direktor tadašnjeg riječkog građevinskog holdinga Adriagradnja u poglavlju o događajima koji su prethodili osnivanju ACY-ja).
Dakle, Skupština općine Rab, svjedoči Branko Pahljina, osnovala je i Radnu organizaciju Adriajaht, a za direktora je postavljen Vinko Makaus. Cilj je bio realizirati Projekt Supetarska Draga, no krenuo je ACY i Makaus je bio među prvih deset njegovih stalnih zaposlenika – od 1. listopada 1983. godine. Istoga dana zaposlen je i Danilo Marić, pomoćnik direktora ACY-ja za Istru i Kvarner, čiji je zadatak bio s Makausom sagraditi i pokrenuti ACY marine Rab i Supetarska Draga. U priču sam tada uključen i ja.“, veli Pahljina.
Da bi bilo jasnije otkud Branko u cijeloj toj priči, evo njegovog kratkog životopisa. Kao časnik i pomorski kapetan na brodovima trgovačke mornarice Branko je od 1969. sve do 1983. godine plovio morima svijeta. Kad se vratio kući zaposlio se u Općini Rab kao referent za stambeno- komunalnu djelatnost. Kasnije, već s pozicije direktora marine, upisao je Ekonomski fakultet te je 1990. i diplomirao.
– Otpočetka sam bio suradnik Vinka Makausa. Nažalost, ubrzo je umro. Bio je veoma dobar i drag čovjek. Prve dvije godine on je vodio Nautički centar Rab, koji je uključivao obje ACI marine. Makaus je sjedio ovdje u ovom uredu, a ja sam bio njegov pomoćnik i vodio sam ACI marinu Supetarska Draga. On je tada otišao u Opatiju u Radnu zajednicu, a ja sam postao direktor Nautičkog centra i dobio pomoćnika za Supetarsku Dragu. Tako je bilo do 1996. godine, kada je moj pomoćnik postao direktor ACI marine Supetarska Draga, a ja sam otad „samo“ direktor ove marine – raspliće svoju tada 32 godine dugu ACI priču Branko Pahljina.
Otpori gradnji marina na Rabu – čisti inat!
„Veljka Barbierija upoznao sam krajem 1983. ili početkom 1984. godine. Došao je na Rab sa svojim najbližim suradnikom Šimom Šestanom razgovarati o gradnji marina i o povezivanju s radnim organizacijama Raba iz oblasti turizma, ugostiteljstva, trgovine i infrastrukture. Na taj me sastanak poslala Općina zbog komunalne problematike. Bilo je otpora gradnji marina na Rabu – bio je to čisti inat. Još je marina Supetarska Draga bila prihvaćena kako tako, ali Rab – tu je bilo otpora itekako. Zbog tih otpora marina Rab otvorena je godinu dana poslije Supetarske Drage – pred sezonu 1985. godine Ja sam odmah bio za gradnju marine, jer sam vidio kako to izgleda vani dok sam plovio. Posebno na Karibima, u Americi, Annapolisu… Najveći pobornik gradnje marine bio je Ivan Plješa, direktor Arbiane, SOUR-a za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu, a prije toga bio je predsjednik Skupštine Općine Rab. Bio je to jedini Rabljanin koji je puno napravio za ACY, a da nije bio na plaći.
Ovdje gdje sada sjedimo vlasnik zemljišta ispod naših nogu bila je Skupština Općine Rab, odnosno njezin pravni sljednik – Grad Rab. Tu je bilo igralište za male sportove – košarku, odbojku, rukomet, a gradnjom marine preseljeno je tamo kod Autobusnog kolodvora. U planu je bilo izgraditi i nogometno igralište, ali od toga nije bilo ništa. Najbolji primjer tadašnjeg stanja u Rabu oko gradnje marina pokazuje činjenica da građevinske dozvole za obje marine nije htio potpisati onaj koji ih je trebao potpisati – šef Odjela urbanističkih poslova, tada se to zvalo – predsjednik Općinskog komiteta za urbanizam, već ih je potpisao predsjednik Izvršnog vijeća.
Valbandon 1984: Prvi sastanak rukovodećeg osoblja ACY-ja
Sjećam se dvodnevnog sastanka 8. i 9. lipnja 1984. u Valbandonu pokraj Fažane. Bio je to prvi sastanak rukovodećeg kadra ACY-ja, direktora marina i šefova recepcija. Velika većina nas tada još nismo bili radnici ACY-ja, pa je to bilo postavljanje prvih kadrova ACY-ja, jer gradilo se 16 marina, a prve se otvaraju već za tri tjedna – 1. srpnja. Dva tjedna kasnije, 15. srpnja, ja sam ušao u ACY, a 25. srpnja već smo otvorili marinu u Supetarskoj Dragi. Rapske marine gradila je riječka operativa – Adriagradnja, Konstruktor, Jadran i Primorje. Kopnene objekte u Supetarskoj Dragi gradio je Jadran, a ovdje je bilo Primorje. Morske objekte gradilo je Primorje i na Rabu i u Supetarskoj Dragi. Gradilo se po onome: koliko para, toliko muzike. Sve ostalo prepušteno je nama da dovršimo kako to bude moguće. To više nije bilo investiranje, investicija je završena. Mi smo to zvali „planovi oplemenjivanja“. Plato Supetarske Drage, koji ima 5.000 kvadrata, betonirali smo tri godine, a 1990. ušli smo u prvu rekonstrukciju sanitarnih čvorova. Domicilna privreda ulagala je u prateće sadržaje. U ugostiteljstvo je kod nas na Rabu ulagala Arbiana odnosno Imperial Merkur. Brodokomerc je ulagao i otvarao duty free shopove na gotovo svim lokacijama, a negdje je to bila Emona. Sve te poslove koordinirao je Barbierijev pomoćnik za odnose s domicilnom privredom, Šibenčanin Jere Slavica. Slavicu izuzetno cijenim kao čovjeka i, nadasve, kao vrsnog ekonomista.
Ishodio sam koncesiju za rapske ACI marine – do 2032. godine
Koncesije su posebna priča. Tada je Skupština općine Rab donijela odluku da se ACY-ju daje na korištenje određeni dio akvatorija i teritorija. Imam tu odluku ovdje, tada sam i ja bio delegat u tadašnjem općinskom Vijeću mjesnih zajednica. U odluci nije bilo navedeno na koji se rok koncesija daje. Kad je „došla demokracija“, neki ratoborni su se dosjetili naknade tj. da do 1990. ACY ništa nije platio. To je istina – nas nitko ništa nije pitao, a mi se nismo razbacivali novcem.
Pomorski zakonik regulirao je da za marine s više od 200 vezova koncesiju daje Vlada Republike Hrvatske, a za one s manje od 200 vezova daju županijski uredi za pomorstvo. ACI marina Rab ima manje od 200 vezova, pa nam je koncesiju dala Primorsko-goranska županija. Baš kad sam bio u Upravi ACI ja, napravio sam elaborat za marinu Rab. No rapske su vlasti to opstruirale, pa sam 2002. pokrenuo postupak pred tadašnjim Ministarstvom mora, prometa i veza. I napokon je uspjelo, tako da smo dobili jedinstvenu koncesiju za ACI do 2032. godine.
Prijateljstvo s premijerom Antom Markovićem
S bivšim premijerom i idejnim pokretačem ACI-ja Antom Markovićem razvio sam jedno lijepo prijateljstvo. Dolazio je ovamo gotovo svakog ljeta. Imao je kuću u Njivicama na Krku, pa bi sa suprugom, kćerkom i zetom navraćao u Rab. I uvijek bi mi se javio. Jednom je došao i pita za mene. Rekli su mu sam tu negdje, da farbam barku.
Dođe netko i čujem glas: „Piturajemo?“
Odgovaram: „Da, piturajemo.“
On kaže: „A ide to vama.“
Ja podignem glavu i pogledam, a ono – Barba Ante!
Uvijek sam ga zvao Barba Ante, bez obzira na to što je bio premijer. A on je mene zvao „Brankiću moj“. Molio sam ga: „Nemojte mi, Barba Ante, molim Vas, govoriti Vi.“ A on je rekao: „Ma ja Vam to iz profesionalne deformacije svima govorim Vi.“ On je doista svakome govorio Vi. Bio je jako dobar čovjek.
I uvijek bismo sjeli i popričali, pogotovo pod njegove stare dane. Ispričao mi je i kako je s Perom Flekovićem, tadašnjim direktorom INA-e, vodio razgovore da INA ulaže u ACY. Pitao je Flekovića: „Koliku bi ti meni, Pero, dao plaću da smo na Zapadu. Zamisli ti koliki sam ja biznis od tih vaših Ininih para napravio…“
Jedne godine krenuo je ujutro odavde i popodne zvoni mobitel. Vidim, zove me Barba Ante. Pita znam li tko je vlasnik broda Eko Rab. Kažem da znam, da je to naša komunalna organizacija. Veli da su mu rekli gosti kako su oni pokupili njegovu mrežicu koja se sušila uz more na stijenama. Ante bi uvijek uzeo na Krku jedrilicu u čarter pa bi on, supruga, kći, zet i unučić bacili mrežicu ispred Sv. Mare i išli se kupati. Izvadili bi mrežicu i ako se nešto ulovilo, napravili bi od toga ručak. Rekao sam mu: „Ne brinite, Barba Ante, naći ću ja tu mrežicu!“ Zovem kapetana tog broda, pitam jesu li doista pokupili mrežicu sa stijena kao „otpad“, kažem o čemu se radi, pa kako će mi to učiniti da ja tu mrežu vratim sutra u Punat na Krku, jer Ante je gotov s ljetovanjem. Ma nema problema, dobit ćete je ujutro. I ujutro je bila tu mreža, a ja sam rekao curama na recepciji da svakog gosta pitaju ide li u Punat. I onda se našao jedan Slovenac koji je uzeo mrežicu i ostavio je za Antu na recepciji u tamošnjoj marini. Bilo mi je jako drago što mu mogu iskazati bilo kakvu pažnju i učiniti neku uslugu. Zadnji put, godinu dana prije nego što je umro, tu smo na terasi kavicu popili. I danas imam njegov broj u mobitelu – bosanski, jer je imao firmu u Bosni.
Veljka Barbierija zvali smo Stari ili Barba
Veljko Barbieri stvorio je ACY, ali Ante Marković bio je za sve to zaslužan. Kao što sam ja govorio da je Ivan Plješa jedini Rabljanin koji nije bio na plaći, a radio je za ACY i puno je napravio, tako je Barbieri govorio za Antu Markovića – da nije nikad dobio nikakvu plaću od ACY-ja, a da je puno učinio. Veljka smo od milja zvali Stari. Ali ne ono kao – Druže Stari, kako su govorili Titu. On je bio znatno stariji od sviju nas, pa smo ga među sobom zvali Stari, ali i Barba. Bio je 1929. godište, a ja „tek“ 1951. Barbieri je bio veoma mudar čovjek, po tomu ga cijenim. Od njega se puno moglo naučiti. Jednom sam mu govorio kako imam puno problema s nekim jako lošim pontonima i da ne znam što da radim, a Barbieri meni kaže: „Vi samo tu meni dođete plakati. Nisam ja ništa pametniji od tebe Branko, nego sam samo stariji i iskusniji. Ti si obrazovan, mlad, jak, pametan, moraš nešto smisliti!“
Obiteljski odnos s gostima
Ima gostiju koji su u rapskim marinama već niz godina. S njima smo razvili gotovo obiteljski odnos. Uvijek za obljetnicu ACI-ja, 1. srpnja, priredimo neku zakusku, a njima s posebnom pažnjom darujemo i neku sitnicu – loptu za djecu, jastučić za more, ručnik za plažu, frigotorbicu. U Supetarskoj Dragi imamo goste koji su tamo otpočetka – od 1984. Mayer Ludwig s lijepim motornim brodom Masha, zatim Kurt Schaff je također ovdje otpočetka…
Ovdje u Rabu imamo jednog gosta iz Padove koji dolazi s 12-metarskim gumenjakom s dva motora po 300 konja, iznajmi apartman i ovdje provede ljeto. Od prvog dana kako je marina u Rabu sagrađena bilježili smo jako lijepe rezultate. Uvijek je bila puna, a to je i danas. Jedini hendikep jest to što ni mi ni Supetarska Draga ne možemo primiti megajahte. Srećom, tu u Rabu imamo lungo mare, gdje takve jahte mogu pristati, ali to nije dovoljno – završava priču Branko Pahljina, čovjek s najdužim direktorskim stažem u ACI-ju.
