Urnebesna večer u areni rimskog carskog grada Pula. I Pula je dobila svoj amfiteatar. Upravo je sagrađen i ovo se može smatrati njegovim svečanim otvorenjem. Stigao je i Gaius Octavius Thurinus – slavni car August. Velika je to počast Puli. Prvi i najveći među svim rimskim carevima osobno će otvoriti quadrigae, najveću i najdramatičniju finalnu utrku dvokolica četveroprega.
Upravo je završila pompa, defile i raskošni ceremonijal otvaranja utrke. Na startu su najvještiji i najodvažniji vozači ovog dijela rimskog carstva. Opasani uzdama jedva drže u mjestu nestrpljive konje svojih raznobojnih zaprega. I njihova odjeća i orma razlikuju se po bojama klubova kojima pripadaju: plavo, zeleno, crveno, bijelo. Boje su to četiri godišnja doba – jeseni, proljeća, ljeto, zima. Svaka od njih pali navijačke strasti. Čitava arena nalik je grotlu u kojem ključa i pršti žestoki adrenalinski naboj i natjecatelja i svjetine koja urla imena svojih miljenika.
U toj zaglušnoj buci svi čekaju znak za start. Imperator napokon ispušta iz svoje uzdignute ruke maramicu. Kovitlac pijeska, kopita, kotača. Ludilo gomile. Tri su dvokolice već smrskane. Konji oslobođeni zaprege bezglavo jure i kroz pijesak arene nemilice vuku svoje bespomoćne goniče. Jedan se od njih pokušava nožem osloboditi uzdi koje ga opasuju. Uspijeva, ali njegovo tijelo nestaje pod smrtonosnim kopitima konja i kotačima jurećih dvokolica. Krv, pijesak, vrisak gomile, delirij … Obaranje male skulpture dupina označava posljednji sedmi krug. U finišu, za dužinu zaprege pobjeđuje mladi Gaius Lucanius. Trijumf, svjetina slavi pobjednika.
Pobjednik utrke Gaius, zaljubljena Lidija i ljubomorni muž
Sretno se smješi i mlada Lidija u patricijskoj loži. On je ljubav njezina života. Mladi Gaius, snažan, uznosit, moćan, prelijep. Blista u svom trenutku slave. Pobjednik. Junak arene. Potajna želja svih tamošnjih mladih žena. A Lidia zna, on je samo njen. Raduje se njihovom ljubavnom susretu. Tijelo joj drhti od čežnje. U toj svojoj opčinjenosti ljubavlju, čežnjom i srećom ne primjećuje pogled iskosa koji joj upućuje njen ostarjeli suprug 73-godišnji Aulus … Strasna ljubav Lidije i Gaiusa je obostrana. Oboje jedva čekaju da završi sva ta gungula i halabuka. I da se što prije nađu na svom tajnom mjestu, u svom ljubavnom gnijezdu tamo prijeko na Insulae Pullariae, gdje Lidijin muž i Gaiusov otac imaju raskošne vile.
Tako je mogla izgledati utrka te kobne večeri u pulskoj areni, kojoj je prethodila jedna od najdirljivijih ljubavnih priča dvoje mladih u cijelom Rimskom carstvu, a čiji će se okrutni kraj otkriti tek dvije tisuće godina kasnije.
U uvali Verige na najvećem otoku Insulae Pullariae današnjem Velikom Brijunu dvije su vile. Jedna velika i raskošna, zapravo cijelo golemo imanje s dvorcem vlasništvo je rimskog patricija Aulusa Faesoniusa, prebogatog a sada već ostarjelog tajkuna koji je svoje bogatstvo stekao proizvodeći opeke, maslinovo ulje i vrlo tražene amfore za držanje i prijevoz ulja i vina. U susjednoj vili mirno je živio sa svojom njegov prijatelj Terentije Bassus, koji je sav svoj životni interes i imutak posvetio svom sinu Gaiusu i njegovo strasti – konjima i utrkama četveroprega.
Oslobodio prelijepu ropkinju i oženio ju
Stari Aulus, imao je sve što je poželjeti mogao, osim mladosti. Da bi si ipak nekako uljepšao staračke dane, svojoj najljepšoj ropkinji prelijepoj pola stoljeća mlađoj Lidiji dao je slobodu da bi je oženio i odveo u svoju bračnu postelju. Nije to bila neka sreća za Lidiju, ali nju se baš i nije puno pitalo, a i bolje je biti gospodarica i zapovijedati nego li ropkinja pa služiti i trpjeti.
Kako je Lidija postala članom patricijskog društva, nije proteklo puno vremena kada su mladost i ljubav učinili svoje. Nekoliko ljupkih osmjeha, oborenih očiju i tajnih pogleda kroz trepavice – i ljubav se rasplamsala, strasna, nezaustavljiva, neuništiva. Prvi je to primijetio Aulusov rob-doušnik Rufus, koji je gazdu obavijestio što se zbiva između Lidije i Gaiusa. Mladi su ljubavnici u svojoj strasti posve zaboravili na oprez pa Rufus nije imao težak zadatak. Uskoro je otkrio i njihovo ljubavno gnijezdo, Aulus je sve znao. Njegovo staračko tijelo i dušu razdirala je strašna ljubomora, a povrijeđen ponos vapio je za opakom osvetom. Uz pomoć svog doušnika zlobnog roba Rufusa smislio je stravičan plan.
Zamka za ljubavnike
Sve se trebalo odigrati nakon onog opisanog Gaiusova trijumfa u pulskoj areni. U čast njegove pobjede Aulus je u svojoj vili organizirao raskošnu slavljeničku gozbu, na koju je pozvao sve patricije s otoka, iz Pule i okolice. Znao je da se Gaius i Lidija neće moći iskrasti, a da ne budu viđeni pa je brinuo da Gaius kao victor heros stalno bude u središtu pažnje.
U jednom trenutku kada se večera već približavala kraju, Aulus je pozvao Gaiusa da mu pokaže svoje golemo blago koje osim njega još nitko nije vidio. Poveo ga je u podzemne prostorije jednog krila goleme vile koji se samo povremeno koristio kao parna kupelj. Rufus ih je pratio osvjetljavajući bakljom put kroz hodnike sve do posljednjih vrata kroz koja su pustili Gaiusa da uđe prvi kako bi vidio „blago”. Tog trenutka Rufus ga je gurnuo, brzo zaključao željezna vrata i nesretnog Gaiusa ostavio u tami. Uzalud je Gaius vikao i dozivao, bilo je to mjesto iz kojega ga nitko nije mogao čuti. Nakon nekog vremena Aulusovi su robovi zazidali vrata, a Aulus i Rufus proširiše priču kako se Gaius kobne večeri vratio na kopno da dalje slavi pobjedu te su proširili glas da su ga na povratku napali razbojnici, opljačkali, ubili i njegovo tijelo bacili u more.
Tijelo nikada nije nađeno, nesretna Lidia slutila je da to ne može biti istina, ali nije bilo pomoći. Umrli su i Aulus i rob Rufus, koji su jedini znali istinu, Lidia je za Gaiusom žalovala sve do svoje smrti. Preživjela je jedino legenda o njihovoj ljubavi čiji je kraj otkriven gotovo dva tisućljeća kasnije.
Arehološko otkriće u podrumima rimske vile u uvali Verige
Vlasnik Brijuna i utemeljitelj današnjeg kultiviranog izgleda otočja industrijalac Paul Kupewieser, na Brijune je doveo i slavnog dr. Roberta Kocha da bi suzbio malariju, i arheologa Antona Gnirsa da bi otkrio povijest otoka i spasio kulturno blago. U podzemnom hodniku ostataka raskošne rimske vile u uvali Verige, u podzemnom hodniku tepidarijuma, arheolozi su pronašli kostur čovjeka u čučećem položaju prislonjen na zazidana vrata. Na podlaktičnoj kosti lijeve ruke, iznad kosti prstiju bila je zlatna pločica na kojoj je bilo urezano – Gaius Lucanius Bassus!
Nažalost, i nakon toga strasna ljubav Lidije i Gaiusa te njezin koban kraj i danas ostaje legenda, jer su nađeni tragovi nestali za vrijeme Drugog svjetskog rata. Jedino je ostala nada da se jednoga dana javi neki sakupljač suvenira ili njegovi nasljednici, pa da se ipak pokaže da je sve što smo ispričali bili živa istina!
Piše: Mladen Gerovac
