Dok sam imao brodicu u Osoru, puno sam ribe ulovio sam, udicom. Bilo je tu najviše ušata i orada, arbuna i šaruna, zatim bugvi, modraka (traglja) i gira oblica. Cipla sam samo jednom imao na udici, ali jako kratko. Lovio sam na plovak u osorskom kanalu, računajući prije svega na ušatu, oradu i salpu, a dobro bi došao i kakav veći špar. Ješka je bila očišćena i usoljena dagnja. More je bilo bistro. Ugledam tri cipla kako jezde niz struju. Odjednom se jedan od njih odvoji, odlučno krene na udicu i zagrize. Ja potegnem, štap se savije do površine mora. Krene adrenalinski naboj bitke s plijenom. Ali samo kratko. Taj razbojnik od one tročlane bande samo je trgnuo glavom i – ode. Mislio sam da je pukao flaks, ali nije. Pukla je – udica! Bila je jedna od onih nekvalitetnih koje sam kupio za kedere u slatkim vodama. Velika greška.
Cipal „od porta“
Ovaj cipal sasvim sigurno nije bio od onih „od porta“, koji je cijeloj cipalskoj familiji nanio sramotu. „Cipal od porta“ naziv je za ciple koji se hrane raznom nečisti u lukama. Toliko je na zlom glasu da je taj naziv našao i svoje mjesto u karakterizaciji ljudi – „cipal od porta“ je u svijetu ljudi lukav, amoralan, gramziv i agresivan lik koji će vam mirne duše prisvojiti imovinu i zabiti nož u leđa. Ukratko, narodski rečeno – „govno od čovjeka“. I ovi „cipli“ obitavaju u jatima, a nalazimo ih u raznim firmama, u politici, pa i u novinama.
No, vratimo se ciplu ribi, koju rado kupim kada je vidim svježu u ribarnici. Prije svega zato što uvijek dajem prednost „divljoj“ ribi umjesto tovljenim oradama i brancinima iz ribogojilišta. Nije mi važno je li to „zlatac“, „skočac“ ili neki drugi pripadnik cipalske obitelji. Siguran sam da nijedan ribar neće prodavati ciple od porta, jer to je jednostavno pitanje časti. Ostali ribari bi ga pribili na stup srama, kamo spada i takav cipal.
Dakle, cipla slobodno kupite ako ga nađete i na ribarnici u nekom šoping centru. Kriterij za svježinu isti je kao i kod svih ostalih riba: bistro oko, crvene škrge i čvrsto tijelo – kad se pritisne prstom da ne ostane udubina (neka pritisne prodavač). Takvom ciplu možete u kuhinji pristupiti s poštovanjem kao svakoj drugoj cijenjenoj ribi. Prije svega očistite mu krljušti, izvadite utrobu i, što je važno, ogulite mu crnu pokožicu iz utrobe (lako se skida). Spreman je za gradele, lešadu, brudet i s krumpirom u pećnici. Evo nekoliko recepata.
Cipal u pećnici s krumpirom
Cipli od oko 250 dkg do pola kg – jedan po osobi
Ovisno o tome – pola kg do 1 kg krumpira
2,5 dcl maslinovog ulja
3-4 česna češnjaka
1 žličica kapara
10-tak crnih maslina
vezica peršinova list
papar
sol
Priprema: Ribu očistiti na opisani način. Uzmite dovoljno veliki protvan, dno prekrite papirom za pečenje duple dužine tako da s ostatkom možete prekriti sadržaj protvana prije pečenja. U šačici ili zdjelici napraviti mješavinu od 1dcl maslinovog ulja, protisnuta češnjaka, žlice kapara, sjeckanih crnih maslina, sitno nasjeckanog peršinova lista, soli i papra. S tim premažiti ribe izvana i iznutra. Krumpir izrežite na kriške, posolite ga i promiješajte. Po krumpiru posložite ribu. U ostatak mješavine dodajte preostalo maslinovo ulje i sve zajedno ravnomjerno polijte po ribi i krumpiru. Prekrite s drugim dijelom papira za paćenje Protvan stavite u pećnicu zagrijanu na 220 stupnjeva. Kad papir posmeđi skinite ga i sve dopecite još 10-tak minuta.
Cipal lešo
Sastojci za 2 osobe:
dva cipla od cca 25, 30 dkg
dvije mrkve
jedna tikvica
glavica luka
4 šeri rajčice
grančica ružmarina
sol
papar1 dcl bijelog vina
maslinovo ulje
2 dcl vode
Priprema: U srednje više širu nego duboku rajnglu (teću), može i plići lonac naliti pola litre vode. Staviti na vatru i u vodu narezati mrkvu rezanu na uzdužne četvrtine ili polovine, korijen peršina izrezan na kolutiće, dvije manje tikvicu izrezane na veće komade, osrednju glavicu lula kratko pečenu na otvorenom plamenu, dodati soli i papra, te pustiti da se kuha dok povrće ne postane na pola mekano. Dodati jedan veći paradajz zarezan na križ, dva dcl bijeloga vina, malo kvasine, malo maslinovog ulja i list lovora. U to složiti dva-tri cipla, ovisno o veličini. Ako su preveliki mogu se preploviti. Pustiti da zakipi, a onda smanjiti plamen i dokuhati 15-20 minuta. Dodati sitno nasjeckani peršinov list. Ribu izvadimo na tanjur s povrćem kao prilogom, a u juhu možemo zakuhati sitnu tjesteninu., a netko će se radije odlučiti za rižu.
Cipal na gradele
Prije svake upotrebe rešetku treba najprije staviti na jaki žar, da se spali stara masnoća, zatim je izribati čeličnom četkom, te dobro premazati masnoćom – kožicom špeka, te krpom namočenom u naslinovo ulje. U međuvremenu očišćeni cipal se mora dobro posušiti i također namazati maslinovim uljem. Riba se stavlja na vruću zauljenu rešetku i posebnom lopaticom pomakne naprijed-natrag te ostavi dok se ne zapeče s jedne strane. Tada će se sam odvojiti od gradela.
Ako ne ide odmah lako, ne treba biti nestrpljiv, ostavimo je još malo a zatim pod nju podvučemo lopaticu za roštilj a s gornje je strane pridržavamo plosnatom drvenom kuhačom, te je okrenemo da se ispeče i s gornje strane. Za vrijeme pečenja ribu premazujemo grančicom namočenom u maslinovo ulje, a okrećemo je sve dok se ne isprži prepoznatljivu zlačanu boju. Riba se ne smije dugo peči i na slaboj vatri, jer će se isušiti. Kada je gotova skine se s gradela i servira uz krišku limuna i toč od maslinova ulja sa sitno sjeckanim češnjakom i listom peršina.
