Ispred Donjih vrata u Ninu usidren je uski crni brod s položenim jarbolom. Neupućenom prolazniku zapet će za oko neobičnim oblikom i bojom među uglavnom bijelim plastičnim brodovima i plavim drvenim ninskim tradicijskim kaićima – batelama vezanima dalje uz rivu. A info panel upućuje da je riječ o replici brodova Condura Croatica – srednjovjekovnog hrvatskog broda koji je prije skoro pedesetak godina otkriven nakon što je devet stoljeća ležao potopljen na ulazu u unutrašnju ninsku lagunu, na mjestu zvanom Usta. To je najstariji hrvatski brod.
Slučajno otkriće pjeskara iz Privlake
Sasvim slučajno srednjovjekovne brodove iz Nina je otkrio pjeskar Vjekoslav Kolanović iz Privlake, negdje 1950- tih godina. Vadeći pijesak na Ustima primijetio je na dnu ostatke drvene brodske konstrukcije i gomilu kamenja sakupljenu na jednom mjestu, sasvim plitko, na dubini od 1-2 metra.
Desetak godina potom kustosom Arheološke zbirke u Ninu postao je mladi arheolog Zdenko Brusić, jedan od pionira i začetnika podvodne arheologije u Hrvatskoj. U Ninu je pohađao osnovnu školu, i još je kao dječak slušao od pjeskara da se u pjeskovitom tlu na Ustima nalaze drveni ostaci i nagomilano kamenje. Kad je 1966. godine zaronio pretražiti dno na tom mjestu pronašao je dobro očuvane ostatke broda koji su metodom c-14 datirani u 11. stoljeće.
Dvije godine kasnije tridesetak metara dalje pronašao je i drugi, nešto manji brod iz tog razdoblja. I ovaj je bio pod kamenjem. Kao jedna od tada uobičajenih obrambenih taktika protiv ulaza brodova napadača, oba su broda u nekom periodu burne povijesti prvog hrvatskog kraljevskog grada bila namjerno potopljena kako bi zaštitile ninsku lagunu. Vjerojatno su upravo zahvaljujući tome što su bili pod gomilom kamenja ovi brodovi i sačuvani. To je krajem 20. stoljeća omogućilo ostvarenje jedinog cjelovitog hrvatskog projekta u domeni arheologije broda: od podmorskog istraživanja do izrade dviju replika – plovila izrađenih po uzoru na arheološke nalaze.
Obje je replike izgradio čuveni betinski brodograditelj u drvu Čedomir Ćiro Burtina. Pri tom nije riječ o vjernim replikama srednjovjekovnih nalaza, već o brodicama koje su inspirirane idejnim rekonstrukcijama nastalim temeljem arheoloških nalaza ostataka brodova, koja je prikazana i u Muzeju ninskih starina. Replika manjeg broda napravljena je povodom dolaska pape Ivana Pavla II. u Hrvatsku 1998. godine, pozdravila ga je prilikom dolaska na splitski Žnjan, a danas je na sidru u Ninu. Replika većeg broda koji je Papu dočekao u Zadru prilikom njegovog drugog posjeta Hrvatskoj 2003. godine na vezu je ispred Sveučilišta u Zadru, i koristi se za edukativne i promidžbene aktivnosti, redovno sudjeluje u regatama i festivalima tradicijskih plovila u zemlji i u inozemstvu.
Najbolje sačuvani brodovi na Sredozemlju iz razvijenog srednjeg vijeka
Oba su broda 1974. godine u dijelovima izvađeni iz mora, nakon čega je u Arhološkom muzeju u Zadru proveden postupak desalinizacije i konzerviranja broda. U sljedećih desetak godina drveni elementi brodskih trupova su ponovo sklopljeni u cjeline i izloženi su u Muzeju ninskih starina. Ostaci manjeg broda, nazvanog Nin 1, u muzeju su predstavljeni u obliku u kakvom su pronađeni na morskom dnu, a ostaci većeg broda, nazvanog Nin 2, su uklopljeni u cjelovito rekonstruirani brod.
– Ti su brodovi najvredniji predmeti izloženi u našem muzeju, s obzirom da iz istog razdoblja ima jako malo sačuvanih brodova – objašnjava nam kustos Vladimir Kusik, voditelj Muzeja ninskih starina, koji djeluje kao odjel Arheološkog muzeja u Zadru:
– Naime, dosta je sačuvanih brodova iz rimskog razdoblja te iz kasnog srednjeg vijeka i ranog Novog vijeka, ali iz ovog razdoblja razvijenog Srednjeg vijeka, pogotovo u ovom području Europe malo je brodova sačuvano. Tako da su to jedinstveni brodovi i za Hrvatsku, ali i za cijelo ovo područje Europe.
Bizantski car o ratnoj mornarici kralja Tomislava
Srednjovjekovni brodovi iz Nina su bili brodovi dugi 7 do 9 metara, široki oko 1,5 do 2 metra. Pokretani su na vesla, a imali su i jarbol s križnim jedrom. Nemaju kobilice, nego deblju kobiličnu dasku umjesto nje. S vanjske strane donjeg dijela brodskog trupa pričvršćene su dvije uzdužne gredice, međusobno razmaknute tridesetak centimetara, prikladne za izvlačenje na pješčanu plažu u ninskoj laguni. Građeni su klasičnim načinom s rebrima i oplatom spojenim drvenim i željeznim čavlima. Za drvenu građu korišten je uglavnom hrast kitnjak, a neki elementi su izgrađeni od hrasta cera, obične jele, poljskog brijesta i istočne platane.
Naziv Condura Croatica ovim je brodovima dao prof. dr. sc. Zdenko Brusić, vodeći se opisom hrvatske flote iz 10. stoljeća iz pera bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta čiji je zapis „O upravljanju carstvom“ relevantan izvor za proučavanje nastarije hrvatske povijesti. Bizantski car je ovo štivo namijenio svom sinu Romanu kao priručnik kako će vladati carstvom kad postane car. U jednom djelu piše i o hrvatskoj vojnoj snazi u 10. stoljeću, u vrijeme kralja Tomislava:
„Krštena Hrvatska podiže konjaništva do šezdeset tisuća, a pješaštva do sto tisuća, sagena do osamdeset i kondura do sto. I sagene imaju po četrdeset ljudi, kondure po dvadeset ljudi, a manje kondure po 10 ljudi.“
Sagene i kondure koje spominje bili su tadašnji tipovi ratnih brodova u Mediteranu. Pretpostavivši da bi brodovi koje je našao u ninskoj laguni mogli biti manje kondure s po 10 ljudi koje spominje Porfirogenet, Bursić im odmah po potvrđenoj starosti brodova daje to ime:
„Tada je u Zadru u Institutu za arheologiju bio prof. Maštrović. Kad je saznao da su brodovi iz 11. stoljeća bio je sav sretan i nakon toga je krenulo polako istraživanje brodova. Oni su se odmah nazvali Condura Croatica – hrvatska kondura, iako riječ Croatica – hrvatska – nije bila baš simpatična tadašnjoj vlasti. Ali s obzirom na podatke koje smo imali mogli smo ih tako nazvati“, ispričao je prof. dr. sc. Zdenko Brusić na svečanosti u Ninu prilikom ispraćaja replike Condure Croatice na Međunarodni festival mora i mornara u francuskom Brestu 2008. godine.
Hrvatski kralj Krešimir IV. 1069. godine: „Naše more dalmatinsko“
U Hrvatskoj koja je tek izašla iz Domovinskog rata ovi su brodovi postali simbolom tisućljetne hrvatske državnosti i slavne pomorske prošlosti, budući su datirani u vrijeme hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. i kralja Zvonimira kada je Hrvatska imala snažnu ratnu mornaricu, a pronađeni su u Ninu, najstarijem hrvatskom kraljevskom gradu, prvoj hrvatskoj biskupiji i kolijevci hrvatske države i hrvatskog kršćanstva.
Kralj Krešimir IV. bio je jedan od najmoćnijih hrvatskih srednjovjekovnih vladara koji je hrvatskom kraljevstvu pripojio dalmatinske gradove i otoke. Hrvatska je tada prvi puta imala neprekinutu obalu od Raše do Neretve, a njenu moćnu mornaricu od koje su Mlečani strepili, financirali su dalmatinski gradovi. Od kralja Krešimira IV. dobili su samostalnost u gradskoj upravi i slobodu, a zauzvrat su se obavezali davati trećinu lučkih prihoda, plaćati „danak mira“ i pomagati brodovima u ratu. Kralj Krešimir IV. prvi je vladar koji za Jadran koristi izraz „naše more“.
U ispravi iz 1069. godine izdanoj u kraljevskom gradu Ninu kralj Krešimir IV. navodi da je »svemogući Bog proširio na kopnu i na moru« granice Hrvatske te je u nazočnosti svojih dostojanstvenika darovao samostanu sv. Krševana u Zadru »naš vlastiti otok u našem dalmatinskom moru, koji se zove Maun«.
Dvije replike za dva posjeta Pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj
Zbog posebne povijesne važnosti Hrvatski sabor je 1997. godine Ninu vratio status grada, a 1998. godine otvoren je Muzej ninskih starina s pronađenim srednjovjekovnim brodovima u stalnom postavu. Započela je i gradnja prve replike broda Condura Croatica koji će imati posebnu diplomatsko-promidžbenu ulogu 1998. godine prilikom prvog posjeta Pape Ivana Pavla II Hrvatskoj. U Splitu, na putu za Žnjan gdje će održati misu, Papin su dolazak najavila i zvona sa crkvenih zvonika i brodske sirene, a slavlju se uz stotine tisuća hodočasnika priključilo i oko 400 brodica s kojih su vjernici pratili misno slavlje. Jedna od tih brodica koje su pozdravile Papu bila je i replika Condura Croatica.
U Splitu je Papi tada darovana i maketa broda Condura Croatica, također izrađena u betinskom brodogradilištu Čedomira Ćire Burtine. Na srebrnoj pločici makete ispisana su imena svih hrvatskih nadbiskupa i biskupa jer su je darovali vjernici svih hrvatskih biskupija.
U Muzeju ninskih starina oba pronađena starohrvatska broda izložena su u posebnoj prostoriji u kojoj su i liburnski šivani brodovi – serilije koje su pronađene u slojevima antičke luke Nina u Zatonu, a originalni se brodovi čuvaju u Arheološkom muzeju u Zadru. U prostoriji pokraj je replika Višeslavove krstionice.
„Brodovi Condura Croatica su u Muzeju ninskih starina sada predstavljene u najboljem stanju od kada su nađene“
– Cijeli Nin je bogat kulturnom baštinom. Naseljen je u kontinuitetu 3000 godina, tako da se iz svakog razdoblja može naći nešto zanimljivo. Nin je bio liburnsko središte, pa rimski grad, pa je bio i jedno od središta rane srednjovjekovne Hrvatske, i političko i crkveno, pa jedno od središta širenja kršćanstva na ovom području. Bio je prosperitetno mjesto sve od sredine 17. stoljeća kad je pri povlačenju Mletaka namjerno srušen da ne bi pao u ruke Turaka – predstavlja nam kustos Kusik Nin:
– Kako bismo sačuvali brodove Condura Croatica u ovoj prostoriji pokušavamo održavati konstantnu temperaturu i razinu vlage. Imamo klimu za isušivanje, staklena su vrata s jedine i s druge strane prostorije zatvorena. U Ninu su inače posebni vremenski uvjeti s puno posolice u zraku, tu je i vlaga jer smo na otočiću okruženom morem, pa bura. Sve to djeluje na zgradu i moramo dodatno investirati u zaštitu eksponata, osobito eksponata od drva. Arheološki muzej Zadar u suradnji s Međunarodnim centrom za podvodnu arheologiju posljednjih nekoliko godina provodi veoma intenzivan proces konzervacije brodova Condura s kojih su uklonjeni ostaci nečistoća koji su se nakupili od vremena kada su pronađeni, i taj je proces još u tijeku. Starohrvatski brodovi Condura Croatica su sada u Muzeju ninskih starina predstavljene u najboljem stanju od kada su nađene i na to smo jako ponosni.
Brodovi Condura Croatica nemaju maritimne osobine kondura o kojima piše Porfirogenet
Proučavanje srednjovjekovnih brodova Condura Croatica nastavljeno je u okviru projekata AdriaS i NEREAS koje vodi podmorska arheologinja prof. dr. sc. Irena Radić Rossi. Pet uzoraka hrastovine s ninskih brodica dendrokronološki je datirano u vrijeme između 1152. i 1276. godine, što sugerira nešto kasnije vremensko određenje razdoblja iz kojeg su ovi brodovi nego što se prvotno utvrdilo metodom radiokarbonskog datiranja.
– Konstrukcije ninskih brodova povezuju se s odlikama brodogradnje trinaestog ili četrnaestog stoljeća. Oni svakako pripadaju razvijenom srednjem vijeku – kaže prof. dr sc. Irena Radić Rossi te napominje kako su znanstvena istraživanja pokazala i da to nisu bili ratni brodovi – kondure:
– U sklopu projekta NEREAS gdje radimo numeričke rekonstrukcije u arheologiji brodogradnje u suradnji sa skupinom inženjera s Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu i s Tehničkog fakulteta u Rijeci, napravili smo maketu srednjovjekovnih brodova iz Nina i ispitali smo ju maritimno. Testiranje modela broda smo proveli u ispitnom bazenu Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. To su brodovi koji nemaju centralnu kobilicu nego dvije paralelne gredice koje služe za nasukavanje u plitku pješčanu ninsku lagunu. S njima ne možete ploviti Jadranom i dosta je teško da je to prava kondura o kojoj je pisao Konstantin Porfirogenet kad opisuje da Hrvati plove u velikim sagenama i manjim kondurama. Kad je profesor Brusić otkrio te brodove, on je u poletu tog otkrića rekao da možda to ima neke veze s kondurama koje spominje Konstantin. A onda kada su napravljene dvije replike po uzoru na te nalaze negdje krajem 90-tih godina zapravo je iznjedreno to ime Condura Croatica jer su bili sentimentalno vezani za hrvatsko kraljevstvo. Danas oni nose to ime i ne treba im ga oduzimati, treba ga prihvatiti, ali treba znati da je to ime više sentimentalno – dekorativnog karaktera nego što je to pravi tip broda koji je tada plovio Jadranom. Lijepo je to da su one tako nazvane jer njihovo vrijeme proizvodnje i to ime podsjećaju na hrvatsku samostalnost. Kad je Papa dolazio bilo su napravljene dvije replike. To je bio pravi trenutak da se predloži da se izgrade te dvije replike i da to zapravo netko financira, što je ispalo jako dobro i danas se ponosimo i s tim replikama i s tim nalazima.
Fotografije: Leon Tiska i arhiva prof. dr. sc. Irene Radić Rossi
*Serijal tekstova “Hrvatska maritimna baština” na portalu Nautička patrola objavljuje se uz potporu Agencije za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
