Već tradicionalno, uz Dan ACI-ja, u vodičkoj marini upriličen je domjenak na kojem su zaposlenici marine okupili i počastili svoje goste – nautičare . Na toj ih se fešti, u subotu u 10 sati, uz jelo, piće i priču okupilo 40-tak. Mnogi od njih su već godinama sa svojim brodom na vezu u ACI marini Vodice a glavni slavljenik bio je nautičar i jedan od najvjernijih gostiju marine – Željko Milovčić.
Milovčić je svoju jedrilicu vezao u ACI marini Vodice tek što je otvorena. Bilo je to, sad već možemo kazati, davnoga ljeta 1985. Brod je vezao i tu je ostao svih ovih 30 godina. Zato je prošle subote i bio jedan od glavnih aktera proslave Dana ACI-ja u marini Vodice. Uz prigodne darove, čestitke i riječi zahvale krenula su sjećanja i priče.
Ston – Zagreb – Beč
Željko Milovčić porijeklom je iz Stona na Pelješcu, rođen je u Zagrebu i živi u Beču. Njegova životna priča počinje potkraj pedesetih prošloga stoljeća kada je kao kazališni i filmski masker-šminker počeo raditi u zagrebačkom Dubrava filmu. Prvu pojavu svog imena na jednoj filmskoj špici zaslužio je šminkom aktera slavnog hrvatskog filma H-8, u koje su glumili tada još mladi glumci a kasnije legende hrvatske filmske i kazališne scene, među kojima su bili: Đurđa Ivezić, Pero Kvrgić, Boris Buzančić, Antun Vrdoljak, Vanja Drach, Antun Nalis, Fabijan Šovagović, Marija Kohn i mnogi drugi. Uslijedili su brojni koprodukcijski filmovi i Željko Milovčić postaje cijenjeni majstor struke. Šest – sedam godina kasnije seli u Beč i postaje masker u glasovitom 300 godina starom bečkom hramu kazališne i glazbene umjetnosti Theateru an der Wien. Svaki kutak tog velebnog zdanja prožet je poviješću, tu je jedno vrijeme živio Ludwig van Beethoven, tu je skladao Treću simfoniju, Kreutzer sonatu, operu Fidelio …
Miris Pelješca
U Beču će Milovčić ostati živjeti i u slavnom teatru raditi narednih desetljeća. Tu će zaraditi i mirovinu, u kojoj uživa posljednjih 18 godina. Jedna od glavnih poveznica s domovinom postat će mu jedrilica na vezu u ACI marini Vodice. Najviše vremena Željko je provodio i provodi na svojoj jedrilici, za koju u šali kaže da ju je sada pretvorio u umirovljenički dom.
Pitamo što ga je svih ovih 30 godina držalo u Vodicama.
Prije svega, kaže, ovdje je središte Jadrana.
– Dostupan mi je i sjever i jug. Osim toga ovo je jedina marina gdje se sve nalazi na par koraka od broda: tržnica, mesnica, pošta, apoteka, trgovački centar, autobusni kolodvor …
Gdje najviše voli krstariti?
Najdraže mu je, kaže, Malo more, tamo na jugu kod Pelješca, zavičaja njegovih predaka.To mi je jedan od najdražih mirisa. Po vonju znam kada se približavam Pelješcu, ne moram ga vidjeti.
Može li nam opisati taj miris?
– To se doista ne može opisati, taj miris sasvim je poseban i jedino se može doživjeti. Primjerice, Hvar miriše sasvim drugačije …
U proteklih tri desetljeća Željko je mnogo puta oplovio Jadran. Kada ga pitamo, gdje mu je osim na Pelješcu najljepše, jednostavno kaže:
– Da čovjek živi tristo godina, ne bi mogao upoznati sva divna mjesta i iskusiti sve užitke i čari hrvatskog Jadrana!
Marina prijateljstava
– I da ne zaboravim, dodaje na kraju Željko Milovčić, ono što me sve ovo vrijeme zadržalo ovdje u Vodicama, to je susretljivost i srdačnost posade ove marine, što je preraslo u pravo prijateljstvo. I to se odnosi baš na sve: od mornara i recepcije do direktora marine …
A u marini Vodice osoblje se i nije puno mijenjalo. I sam direktor Stanko Skočić u marini je počeo raditi prije punih 30 godina, šefica recepcije Slavica Skočić u marini Vodice je već 28 godina, vođa posade Vladimir Mršić ovdje je 26 godina, recepcionarka Ivana Anić Stošić jubilarka je sa 20 godina staža …
Bio je to više nego dobar razlog i za njihovu zajedničku fotografiju sa svojim prijateljem, s jubilarcem Željkom Milovčićem – da se zajednički i ovjekovječi Dan ACI-ja 2015.
