Kuća od mora bila je cilj našeg posjeta Mošćeničkoj Dragi. Tu smo dogovorili susret i razgovor s prof. dr. sc. Robertom Mohovićem, prvom adresom za svestrani uvid u povijest drvene brodogradnje, pomorstva i ribarstva na ovom području, a i šire. Robert Mohović inače je profesor na riječkom Pomorskom fakultetu, njegova biografija vezana za more vrlo je sadržajna, u rasponu od ribarskih korijena do kapetana duge plovidbe i redovitog člana Znanstvenog vijeća za pomorstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Predsjednik je Koordinacije udruga za očuvanje i revitalizaciju pomorske, ribarske i brodograđevne baštine Kvarnera i Istre – Tradicijska jedra Kvarnera i Istre. A ovdje je evo u ulozi predsjednika Ekomuzeja Mošćenička Draga.
Štorija od mora
Kuća od mora smještena je tamo gdje i treba biti – u prvom redu drevnih stambenih kuća do mora. A kroz ovu morem i baštinom nadahnutu Štoriju od mora, uz profesora Mohovića vodila nas je i interpretatorica Ivana Blaženić.
Odmah na početku treba kazati da je idejni koncept stalnog postava Kuće od mora dao Mohović, a muzeološki koncept Ivana Šarić Žic iz Pomorskog povijesnog muzeja u Rijeci, autori tekstova su Mohović, Tea Perinčić, Ivana Šarić Žic, Nikša Mendeš, Emma Marangoni i Josip Mohović ml. Arhitektonski projekt interijera potpisuje Marko Franković, dok je dizajn postava, pripremu i grafičko oblikovanje izradio Sanjin Kunić.
„Sve je ovo zapravo počelo u Katedri Čakavskog sabora općine Mošćenička Draga koja je osnovana 2003. godine – započinje priču o „temeljima“ Kuće i početku Štorije o moru profesor Mohović. Da bi zatim 2004. godine u okviru Katedre osnovali radnu grupu za proučavanje pomorstva i ribarstva, te pokrenuli istraživanje kao bazu za ovu Kuću od mora. Godine 2008. krenulo se s idejom osnivanja ribarsko-pomorske zbirke, a ovaj prostor uredila je općina uz pomoć Primorsko-goranske županije 2012. godine, najprije samo kao galeriju. Nakon toga smo ušli u projekt Mala barka koji je sufinancirala EU, te smo 2016. godine realizirali Kuću od mora. Krenulo se i dalje, u projekte Mala barka 2 i Arca Adriatica te su realizirani interpretacijski centri pomorske baštine u Krku i Malinskoj, a obnovljen je i lošinjski loger Nerezinac … Ideja je bila da svako naše mjesto, koje ima neku svoju priču, iako su one slične ali imaju i određene posebnosti, realizira nešto slično. Nešto je napravljeno i izvan projekata. Primjerice, Kućica od ribari u Jadranovu, Kuća lovranskoga guca u Lovranu, jedna zbirka u Baškoj … I sad smo prijavili nove projekte gdje ćemo poći još i dalje“, objašnjava nam profesor Mohović, dok prolazimo prizemljem i polukružnim se stepeništem uspinjemo na kat.
Iako je koncept Kuće od mora takav da je u prizemlju smješteno ribarstvo, počinjemo s gornjom etažom gdje je jedna strana posvećena maloj tradicijskoj brodogradnji, a druga strana pomorstvu. Pomorstvo je, pak, podijeljeno na tri cjeline: na doba jedrenjaka, doba parobrodarstva i suvremenije motorno doba, nakon Drugog svjetskog rata. Profesor Mohović i interpretatorica Ivana vode nas od predmeta do predmeta, slike i dokumenta.
Iz konoba i magazina
„Svi ovi izloženi artefakti su iz Mošćeničke Drage i okolice. Na tome smo inzistirali kako bi što više stanovnika i njihovih predmeta bilo uključeno u postav“, objašnjava profesor Mohović: „ Zaštitnik Mošćenica je sveti Andrija, zaštitnik ribara, koji se slavi 30.11., a iza toga 6.12. je sveti Nikola, zaštitnik pomoraca. Uvijek za Andrejinu organiziramo u Mošćenicama predavanja, prikazujemo istraživanja na kojima smo radili, i uz to bude fešta. Tako smo 2015. godine na nivou Katedre Čakavskog sabora u Mošćenicama organizirali izložbu pod nazivom „Iz naših primorskih konoba i ribarskih magazina“. Zamolili smo ljude da nam doniraju ili barem posude predmete i dokumenta iz tog doba. Poslagali smo ih oko 500, čisto da vidimo što imamo. Svi ovi izlošci su artefakti naših ljudi. Na svakom potpisu pod predmetom piše čiji je, iz koje obitelji dolazi. Neki su ljudi dali više, neki su dali manje. Uvrstili smo neke manje atraktivne artefakte samo zato što dolaze iz familije koja još nije spomenuta. Važno je bilo uključiti cijelu zajednicu jer je ideja eko-muzeja da je to muzej zajednice, da ga tako naši ljudi doživljavaju“, objašnjava profesor Mohović, dok nam Ivana s ponosom pokazuje izložene fotografije: „Ovo je moj otac, ovo je moj nono …“
Kako nastaje guc
Dok tako razgledamo izloške pored nas riječki fotograf Marko Valjak snima pojedine izloške. Priprema uvjete za daljnji razvoj multimedijalne dimenzije projekta. Upravo multimediju prof. Mohović ističe kao posebno važnu u prezentaciji sadržaja Kuće od mora. Na ekranu se može jednostavnim navođenjem putem touch screena vidjeti, primjerice, animaciju gradnje barke od kobilice pa do opremanja. Tu su i sve vrste barki s nazivom, snimkom i opisom – guc, pasara, gajeta … Gledamo animaciju gradnje guca – kako se slažu dijelovi: kobilica, pramčana i krmena statva, pramčana i krmena protustatva, pa idu rebrenice i rebra, onda idu s vanjske strane opasi, odnosno cente, kako ih ovdje nazivaju. Zatim se ugrađuju uzdužnjaci (uzvojne proveze, izvorni lokalni naziv – verzine), koje daju uzdužnu čvrstoću barke. Slijede potklupnjaci, za uzdužnu čvrstoću. Zatim se ugrađuju madijeri, odnosno platice …
Drvo koje se koristilo je hrast, te smreka za oplatu. Bio je to slavonski hrast. Nekad se koristio primorski hrast – crnika. Ljudi bi išli po šumi sa šablonama za barku. Tražili su grane s krivinama koje bi odgovarale šabloni. Za pojedine grane vješali bi kamen, tako da grana dalje raste u krivinu koja bi se podudarala sa šablonom. Ali bio je to građevni materijal za barke njihovih unuka, jer takvo drvo trebalo je rasti desetljećima.
Svestrani ribari gradili barke, bačve i ormare
U to vrijeme ljudi su barke gradili jednostavnim ručnim alatima, upravo onima izloženim na zidu Kuće od mora. Profesor Mohović objašnjava:
„Izučenih brodograditelja na ovom području gotovo da i nije bilo. No, neki naši ljudi bili su svestrani. Iako su prije svega bili ribari, istodobno su izrađivali sve što im je trebalo za život i rad: bačve, barke, ormare … I to sve s tim jednostavnim priručnim alatima. Neke su barke ispale bolje, a neke lošije. I danas mnogi od nas sami doma popravljamo naše drvene barke. No sada imamo i brodograditelja Lorisa Rubinića i njegovog mlađeg sina Josipa, pa kroz nove projekte radimo obnove i replike. Loris je zapravo umjetnik, izvorno nije brodograditelj nego je brodomodelar. To što oni rade zaista je napravljeno savršeno“, veli prof. Mohović.
Dok tako otkrivamo ovo blago Kuće od mora, pored nas muzejske detalje neumorno snima Marko Valjak. A detalja i domišljatih rješenja ima na svakom koraku. Jedno od njih je i nekoliko teleskopa na zidu prema moru. Jedan je usmjeren na lučicu Drage i more, a kroz ostale se iz sličnog kuta mogu vidjeti stare fotografije Drage. Uz njih je jedan visok neobičan ormar s mnoštvom ladica. Mohović objašnjava:
Suze u Kući od mora
„Ovo je arhivski ormar iz riječke tvornice Torpedo. Otvorite ladicu, i unutra je npr. slika kako se radi blanjom i koji je ostatak drva. Neke su ladice ozvučene, pa kada ju otvorite čuju se valovi, ili se čuje brodska sirena, ili škripa opute na starom jedrenjaku, kliktanje galebova, vijesti za pomorce s vremenskom prognozom za pomorce ..“
Ivana nam pokazuje dio o pomorstvu. Stare matrikule i originalne pomorske dnevnike, pisane rukom, držalom i perom. Zbirka starih matrikula iznimno je vrijedno djelo istraživanje Katedre Čakavskoga sabora. Uloženo je nevjerojatno puno truda. Trebalo je izvući sve matrikule iz arhiva i pretvoriti ih u ovu multimediju.
„Tu su sve informacije o našim pomorcima: kada je i na kojem je brodu plovio, kakav je čin imao, kada je izdana matrikula“, objašnjava Ivana. „Tako da ako imate nekog svog, možete ga pronaći po imenu, prezimenu i mjestu rođenja. Budući da su se tada za matrikule pomorci morali fotografirati, mnogi su naši ljudi na ovim matrikulama po prvi puta vidjeli fotografiju svojeg pretka, pa je bilo čak i suza“, veli Ivana.
Priču nastavlja prof. Mohović:
„Ovdašnji ljudi: Deškovići, Mohovići, Bradičići, Njegovetići, Lazarići, … – od malih nogu su išli ploviti. Neki su se od njih uzdizali i karijerno. Vlasnici tih brodova bili su bogati ljudi. Brod se dijelio u 24 karata. I onda imate vlasničke udjele. Tako je zapovjednik koji je s tim brodom plovio po svijetu zapravo sam ugovarao terete, ukrcavao i iskrcavao posadu. Da bi pojačali njegov interes vlasnici bi mu dali 4 do 6 karata. I tako u se ti naši ljudi, inače siromašni, uzdignuli na društvenoj ljestvici. Dakle, ovo su brodovi na kojima su imali udjeli kapetani iz Mošćenica i Brseča. Ovdje su svi ti pomorci, svi zapovjednici iz druge polovice 19. stoljeća …“
Ribari s fakultetom
Silazimo u prizemlje. Stari ribarski alati, mreže, parangali, pa i stara vaga s riječke place, gdje su žene draških ribara prodavale ribu.
Ovdje saznajemo i sve o nadahnuću za ovu Kuću i Štoriju od mora. I Robert Mohović i Ivana Blaženić naslijedili su ovu priču od svojih predaka, u njoj su živjeli od djetinjstva, u njoj žive još i danas. O tim izvorima svjedoči profesor Mohović:
„U Mošćeničkoj Dragi privatna ribarska flota počela se razvijati već 1970-tih godina. U Jugoslaviji su tada postojala velika ribarska poduzeća, a mi smo već osamdesetih godina imali jednu od najjačih privatnih flota na Jadranu. Moja obitelj imala je dva broda“, prisjeća se Robert Mohović i vodi nas od fotografije do fotografije. Ovo je moj tata Josip, još je živ, a ovo mi je stric koji je meni i bratu darovao drvenu brodicu (barku), nažalost je preminuo. I ovo je snimljeno na našem brodu. Tu je moj brat Đani, koji također sada predaje na faksu. Mi smo od malih nogu ribarili, svako ljeto. Kad nam je jedan ribar falio, ja sam cijeli prvi semestar na fakultetu radio na brodu. Sjećam se kako bih žurio s broda u Rijeku na predavanja, brzo se obući i oprati i ići na faks, a onda bi mi oko 2 sata glava pala od umora, zaspao bih na šestom satu. Imali smo do konca 90.tih ribarnice i u Sloveniji u Ljubljani. Ivanina obitelj i danas ima ribarski brod i trgovinu ribom u Puli.
„Koliko ovo njegovanje tradicija pridonosi osebujnosti i obogaćivanju turističke ponude, a time i razvoju hrvatskog turizma“, pitamo prof. Mohovića.
„Mislim da nema dovoljno razumijevanja za to. Činjenica je da tema tradicije pomorstva, ribarstva i stare brodogradnje prije ovih projekata nije postojala. Sada to imamo i u medijima. Jasno je da ti naši projekti neće donijeti izravan novac. Ali kad se organiziraju tradicijske regate, to privlači goste. Stranci već dolaze u Mošćeničku Dragu zakupljuju smještaj kroz tjedan kada je regata. Imamo i radionice za turiste. Njima to izgleda lijepo i romantično, jer dolaze iz velikih gradova. Tvrdim da to što radimo treba biti dobro za nas, onda će biti dobro i za turiste. Stalno imamo i neke projekte i pokušavamo umrežavati hotele i restorane. Teško to ide, nemaju puno interesa, ali ipak surađujemo”, veli prof. Mohović.
Najveća atrakcija – regate tradicijskih barki
“Regate su atrakcija jer su i prikaz barke koja plovi i natjecanje u vještini. Regata Krčka jedra krenula je 1998., iste godine i Latinsko idro u Murteru, 2003. Regata za dušu i tilo u Betini, 2004. Regata tradicijskih barki u Rovinju, a 2009. smo u Moščeničkoj Dragi organizirali regatu Mala barka koja je izazvala ogroman uspjeh. Potom smo iste godine u okviru riječkog sajma nautike organizirali okrugli stol i osmislili strategiju prema kojoj se i radi. Što se tiče nekakve svehrvatske smotre tradicijskih barki po uzoru na francuski Morbihan, tome su najbliži ljudi iz Cronavesa – Plamenko Bavčević i Saša Lukić. Oni svake druge godine u Starom gradu na Hvaru organiziraju Dane u vali gdje se skupi možda najviše barki s raznih područja naše obale Jadrana, njih 50-ak. Inače najmasovnija regata tradicijskih barki na jedra je Latinsko idro u Murteru s više od 80 barki.”
“Bili ste u Brestu 2012. godine na Festivalu mora i mornara. Kako se Hrvatska pozicionira u tom tradicijskom dijelu?“, pitamo.
“Pokazivanje vani ima svoje funkciju, ali dosta košta. To što smo bili 2012. u Brestu otvorilo nam je horizonte. Bili smo tamo s pet barki s Kvarnera. Bili smo nosioci cijele priče, s tim da su iza nas stali županija, jedinice lokalne samouprave i TZ-ovi, te ministarstvo pomorstva. Bilo je to jedno strahovito veliko, ali ujedno i teško iskustvo. Francuska mornarica nam je nehotice helikopterom potopila jednu barku („Bodulku“), pa su nam neki dečki i ukrali jednu barku. Zapravo su je posudili da odu kući preko zaljeva. Ali su je uredno izvukli na kopno i na našli smo je neoštećenu.
Hrvatska je bila posebno počasna gošća Festivala. Imali smo štand 50 kvadrata. Bile su tu mreže, konopi, tišljarski stol …Imali smo domaći sir, pršut, vino. Uvijek se nešto događalo. Stranci su željeli probati, naučiti vezati čvorove. Naši ljudi samo pogledaju, i najčešće nisu nimalo zainteresirani.”
Ovacije 20.000 ljudi u Brestu
“Vani je jaka tradicija pomorstva. Kada bismo u Brestu isplovili na našim barkama, doživljavali smo pljesak 20.000 ljudi. Bile su to prave ovacije. Jer, pri tom moraš pokazati vještinu. Ti ljudi gore plove u teškim uvjetima. Znači da i mi odavde moramo poslati naše najbolje ljude koji znaju vješto upravljati tim barkama. Ako dođete s pet barki, a tri od njih ne plove, s takvom ste prezentacijom više izgubili nego dobili”, završava priču prof. Mohović.
Inače, Eko muzej Mošćenička Draga objedinjuje pet povijesnih područja ovoga dijela Kvarnera: Perunov svijet – mitološku priču o dolasku i životu starih Slavena u ovim krajevima – s mitsko-povijesnom stazom Trebišće, i srednjovjekovni grad Mošćenice i poznatim Statutom (Mošćenički zakon), zatim srednjovjekovni grad Brseč kao rodno mjesto hrvatskog književnika Eugena Kumičića, mjestašce Kraj, gdje je rođen književnik i hrvatski preporoditelj Viktor Car Emin te ovu dojmljivu Štoriju od mora koju smo doživjeli tako snažno kao da smo u njoj živjeli.
FOTOGALERIJA:
Snimio: Leon Tiska
Snimio: Leon Tiska
*Serijal tekstova “Hrvatska maritimna baština” na portalu Nautička patrola objavljuje se uz potporu Agencije za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
