Plovimo od Istre prema Kvarneru. Lijevo subočice otvara nam se uvala Budava. Tamo na njenom vrhu, pored Valture, nadomak današnjem pulskom aerodromu nalazi se mjesto Vizače, povijesno poznato kao Nezakcij – najstariji grad u Istri. Danas je to arheološki raj o čemu govore brojne iskopine. Tu se u dalekoj prošlosti odigrala drama kakvu ne bi mogao smisliti ni maštoviti autor planetarno popularne serije Igre prijestolja. Ovdje je slavno palo kraljevstvo Histra, preteče današnjih Istrijana.
Histri – starosjedioci Istre
U Istri su Histri bili svoji na svome još od Željeznog doba, tisuću godina prije Krista. A možda i prije, jer je nedaleko Vizača, na mjestu Kargadur kod Ližnjana otkriveno ribarsko selo s udicama starim 5.700 godina. Ako je to točno, stari su Rimljani za Histre bili pravi “dotepenci” budući da je njihov Rim osnovan 753 godine prije Krista. Pa i onda ako se uzme da su ga začeli potomci Eneje, izbjeglice iz razorene Troje 500 godina prije.
Bilo kako bilo, ondašnji Rimljani, agresivni kao i svi ambiciozni došljaci, počeli su ognjem i mačem širiti svoje carstvo na sve strane. Na putu su im bili i Histri, koji su im posebno išli na živce jer su im napadali i plijenili brodove baš u ovom moru kojim upravo plovimo. Histrima je pak to bio, uz stočarstvo, ratarstvo i ribarstvo, dodatni izvor prihoda jer im je plijen s rimskih galija lijepo poslužio za trgovinu s Grcima.
Rat protiv rimskih osvajača
Histri su Rimljanima smetali i u ostvarivanju njihove ratne politike “Drang nach Osten”, koju će kasnije pokupiti potomci Germana, koji su u to vrijeme također pali žrtvom rimskih agresivnih ambicija. Rimljani tada sagradiše ratnu bazu Aquileju, na desetak kilometara od Jadrana, blizu današnje granice Italije i Slovenije kao uporište za vojne akcije protiv Histra. A kako nisu bili poznati po kratkoj ratnoj pameti trebalo im je to poslužiti da potuku Liburne, da zauzmu Iliriju – zemlju moćne kraljicu Teutu, te da osvoje cijelu Slavoniju sve tamo do Dunava. No, prkosni Histri su im sve su im to lijepo razorili i u nekoliko navrata razbili njihove legije za koje su ovi smatrali da su nepobjedive. Stvar je posebno eskalirala kada je na čelo Histra došao kralj Epulon, ujedinio ih i organizirao, naoružao ih i pretvorio u pravi vojnu silu. Za rimske legije Epulon je postao bauk poput Asterixa i Obelixa, popularnih Gala također u ratu protiv omraženih Rimljana.
I tada se zbilo nešto iz čega su zvukli pouku svi vojskovođe pa kasnije i famozni Julije Cezar baš u svom djelu “De bello Gallico”. Epulon je sa svojim junacima blizu spomenute Aquileje tako naprašio slavne rimske legije da su se legionari prestravljeni razbježali na sve strane. Ratni plijen bio je golem: zlato, srebro, oružje, vojna oprema, gomile hrane i, naravno, hektolitri dobrog starog vina.
Pogubno pobjedničko slavlje i bijeg u Nezakcijum
Pobjednički Histri nisu mogli odoljeti. Napravili su takav tulum da su zoru dočekali u besvjesnom stanju. Lukavi Rimljani samo su to čekali. Prikupili su i napali obeznanjene Histre. Epulon je s nekolicinom ratnika onako mamuran ipak uspio pobjeći i dokopati se svoje utvrđene metropole – Nezakcijuma. Rimljani su shvatili da je to prilika koju ne smiju propustiti. Započeli su s dugotrajnom opsadom, ali se Epulon sa svojim ratnicima žilavo držao. Onda su Rimljani odbacili oružje i prihvatili se krampova i lopata. Skrenuli su tok rječice koja je napajala i branila grad. Kada su Epulon i branitelji vidjeli da im nema spasa učinili su nešto nezabilježeno u povijesti pa i u spomenutim maštovitim i krvavim Igrama prijestolja. Ubijali su svoje žene i djecu i bacali ih sa zidina Nezakcija. Na kraju su to učinili i sa sobom a zadnji je pao Epulon nabivši se na oštricu svoga mača. Sve je bilo bolje nego li postati rimskim robom.
Kraj kraljevstva Histra
Rimljani su bili osupnuti a zatim zadivljeni tim herojskim činom. No, bio je to kraj kraljevstva Histra. Nakon Nezakcija pala su i ostala njihova naselja. Na njihovim ruševinama i zgarištima Rimljani su podigli svoje kuće, vile, hramove, terme, koji se danas na tim lokalitetima otkapaju u velikim količinama. Ali ipak ispod tih naslaga antike nađu se i temelji građevina i predmeti iz života slavnog naroda Histra.
Osnovali su Rimljani tada i svoje gradove Trst, Poreč i Pulu. Ali ipak središte Istre nikada nisu uspjeli pokoriti.
Živi legenda o herojskim i časnim precima današnjih Istrijana, ali je ostala i jedna misterija – gdje je kruna kralja Epulona, koje se Rimljani nikada nisu dokopali. Je li tamo negdje kod Raškog zaljeva, kod uvala Kalavojna, Takala i Salamuštica, blizu sela Raklja. Je li baš tu bio izgubljeni istarski grad Arsia u kojem se još i sada nalazi Epulonova kruna? Sve su to misteriji koji i danas podgrijavaju maštu i potiču na nova istraživanja.
