Udruga lađara Neretve odlučila je nakon 25 godina obnoviti svoju flotu lađa na kojima se odvija poznati Maraton lađa od Metkovića do Opuzena i Ploča. Posao je povjeren škveru Igora Stipaničeva u Sovlju pokraj Tribunja. To je jedan od rijetkih škverova, uz one na Murteru, koji još uvijek njeguju tradicijsku brodogradnju. Škver je prije 60 godina osnovao Igorov otac Ignacio. U prvoj „rundi“ Igor i njegov poslovni partner Ivica Savić dovršili su 15 od ukupno 33 naručenih tradicionalnih neretvanskih lađa, a preostalih 18 bi lađe trebale biti završene do srpnja 2025. godine. Dovršene i porinute lađe svečano su iz Sovlja ispraćene pucnjevima iz tradicijskog topa, bakljama te pljeskom okupljenih na fešti porinuća, tradicionalnoj kanati. A prošle su subote, 3. 8. brodom Hrvatske ratne mornarice dotegljene do Lučkog mosta u Metkoviću uz spektakularan doček.
– Nove lađe izlazit će na vodu jedino za natjecanje na Maratonu. Svaka natjecateljska ekipa dobit će na korištenje lađu identičnu ostalima u svim pojedinostima, kao što je uostalom izgrađena i prva flota prije četvrt stoljeća, a stare lađe služit će za treninge i vožnju kup natjecanja – najavio je Luka Oršulić, predsjednik Udruge lađara Neretve.
Program Maratona lađa 2024.
Evo i ovogodišnjeg programa natjecanja lađara na Neretvi:
u srijedu, 7. kolovoza održava se Brzinska utrka za startne pozicije na Maratonu lađa
u četvrtak, 8. kolovoza utrkuju se u Maratonu Lađarica ženske posade na relaciji Metković – Opuzen, stazi dugoj 10 kilometara
u subotu 10. kolovoza u 17.00 sati je start 27. Maratona lađa: Metković – Opuzen – Ploče dugoj 22 kilometra. Za pobjedu se bori 31 lađarska ekipa.
Ako ne možete uživo pratiti maraton lađa, upalite mali ekran – uživo se prenosi u subotu, 10. kolovoza, od 16:50 na Drugom programu HTV-a.
Na dosadašnjim maratonima najuspješniji su bili lađari Rogotini i Gusara s tri uzastopne pobjede. Time su osvojili, kao glavnu nagradu Štit Kneza Domagoja u trajnom vlasništvu.
Trupa, lađa i čopula
Jedna od tradicijskih barki našeg jadranskog podneblja je trupa. Kao i sve ostale tradicijske barke naše obale i otoka trupa služi ovdašnjem življu kao sredstvo za prijevoz, ribolov i poljodjelstvo, s tim da je svojom konstrukcijom prilagođena pličinama i močvarnim kanalima neretvanske delte.
Trupu (trupicu) prvi je opisao talijanski putopisac Alberto Fortis 1774. godine u svojoj knjizi Put po Dalmaciji (Viaggio in Dalmazia).. Fortis je zapisao da žitelji Metkovića i delte Neretve imaju male i lagane brodice koje nazivaju čopulama, da su građene od vrlo tankih daščica spojenih unutarnjim rebrima. Čopula ili copula zapravo je stari sinonim za deblo ili trupac, koji bi se izdubio teslom ili vatrom te je tako služio kao prvo plovilo i u drugim plitkim valama na hrvatskim obalama. Dakle, i po svom nastanku trupa pripada cijeloj poznatoj i obitelji prethodnica naših gajeta, bracera, batana, kaića i ostalih osobnih i obiteljskih plovila Istre, Primorja i Dalmacije.
Što je trupa, a što lađa
Vanjske dimenzije trupe su: 4-4,10 m dužine i 90 cm najveće širine u srednjem dijelu. Na dnu trupa je duga tri do tri i pol metra a po sredini je široka 50 do 60 centimetara. Nosivost joj je 200 do 250 kg tereta. Sagrađena je od drvenih dasaka, premazanih katranom. Ima ravno dno. Poljodjelcima delte Neretve služe za odlazak u polje kroz brojne kanale i rukavce Neretve te za prijevoz manjih tereta. Ljeti, da bi se zaštitile od sunca, na dno se stavlja sijeno. Trupa je lagano plovilo koje može nositi dvoje ljudi. Upravlja se veslajući jednim veslom naizmjenice s jedne i druge strane.
Lađa je veće plovilo koje je složilo i još uvijek služi za prijevoz tereta. Njome se upravlja stojeći jednim veslom, a vesla se s obje strane. Može imati i jarbol na prednjoj strani s kvadratnim ili trapez jedrom. Različitih su dimenzija. U dnu su duge od 3,40-4,10 m, a u vrhu oko 8 m. Sa strane su visoke 0,80 – 1,50 m. Gaz bez tereta je 0,25 m. Široke su na sredini dva do tri metra. Nosivost im je 25-35 kvintala, što ovisi o dimenzijama. Neretvanski poljodjelci danas koriste lađe i trupe za prijevoz proizvoda cijelom dolinom i kanalima do prodajnih mjesta uz rijeku Neretvu. Tradicija života s trupom i lađom, plovilima doline Neretve proglašena je nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske i u Registru je kulturnih dobara od 6. kolovoza 2022. godine.
Stroga pravila Maratona lađa
O čuvanju tih tradicija brine Udruge lađara Neretve, a glavna manifestacija je Maraton lađa. To je utrka veslača na relaciji Metković – Opuzen – Ploče, koji se održava već 27 godina. U pripremi maratona kroz godinu se održavaju razni kupovi i brzinska natjecanja, no sam Maraton lađa odvija se na 33 lađe istih dimenzija i one su vlasništvo Udruge lađara Neretve.
Pravila Maratona lađa su vrlo stroga:
Do danas je Maraton lađa stekao je takvu popularnost da se sličnanatjecanja održavaju i u više mjesta kopnene Hrvatske, gdje također postoje i udruge lađara. Tako u središnjem neretvanskom maratonu sudjeluju i lađari s udrugama iz Bjelovara, Đakova, Slavonskog broda, iz Sombora, branitelji iz 4. gardijske brigade …
Počelo je 1998. godine
Začetnik Maratona lađa i Udruge lađara je Milojko Glasović iz Opuzena. Kada su održana prva dva maratona lađa 1998. i 1999. godine, pokrenuta je inicijativa za osnivanje krovne udruge lađara koja bi objedinila sve neretvanske i izvan neretvanske lađarske udruge i promovirala očuvanje neretvanske lađe kroz organizaciju natjecanja Maratona lađa. Udruga lađara Neretve osnovana je u travnju 2000. godine u Pločama. Svi članovi Udruge lađara su volonteri. Prvi predsjednik Udruge bio je Pavo Jerković, a zatim su slijedili: Neno Kovačević, Marko Marušić, Dalibor Obradović te Luka Oršulić. Dugogodišnji predsjednik Organizacijskog odbora Maratona lađa bio je Ivo Šprlje, nekadašnji župan Dubrovačko-neretvanske županije.
Lađari s Neretve – na „oltaru Atlantika“
Svima je ostao u nezaboravnom sjećanju svjetski Festival mora i mornara 2008. godine u francuskom Brestu. Bio je to spektakl nad spektaklima. Tri tisuće brodova, 20.000 mornara, milijun gledatelja. Šarenilo barki, brodica, vesala i jedara, starih jedrenjaka, njihovih posada, mornara i ribara u tradicionalnoj odjeći i drevnih običaja sa svih strana svijeta. Tako je te godine od 11. do 17. srpnja izgledao Brest na kojem je Hrvatska bila počasni gost, a njeni povijesni brodovi i posade doživjeli su prave ovacije. A svi moreplovci svijeta znaju: Brest – to je luka čiju skrovitost čuvaju dva lukobrana na obali Bretanje, to je Oltar Atlantika.
Na ocean lađom starom 70 godina
Svaka zemlja imala je svoje selo. Hrvatsko je selo bilo na trećem gatu na površini od gotovo 1.800 četvornih metara. U luci je Hrvatska prikazivala svoju povijesnu flotu a ovdje u selu, na štandovima koji su bili replika šest dalmatinskih kamenih kuća posjetiteljima su se nudili specijaliteti primorske i dalmatinske kuhinje, hrvatska vina, pjesma i glazba. U hrvatskoj povijesnoj floti bilo je 10 tradicijskih brodova: viški guc, hvarska gajeta, ninska condura, rovinjska batana, dvije komiške falkuše – Lisboa i Molo, korčulanski leut „Slobodna Dalmacija“, betinska gajeta, lovranski guc i – tradicionalna neretvanska lađa. Upravo najveća atrakcija, prave zvijezde festivala bili su Neretvljani s lađom i trupom. Lađa je bila stara 70 godina, i jednako je služila kao na početku, gotovo se i nije promijenila. Sudjelovala je i na prvom maratonu neretvanski lađara, ispričao nam je tada Marko Marušić, predsjednik Udruge lađara Neretve. Na festivalu sve se zapravo odvijalo u sigurnosti luke, iza dva reda visokih lukobrana. Najprije su se „vrtjeli“ u luci, kazao nam je Marušić, i prevozili posjetitelje. A onda su odlučili na vesla izići na otvoreno more, na Atlantik!
Protiv Atlantika – iz petnih žila
Najprije ih je vratio remorker organizatora. Ali bili su uporni – Ne˙š ti gusara koji se boje mora! Napokon su ipak izašli. Bilo je dosta valova, ali im to nije smetalo. Vozili su lađu nevjerojatnom brzinom, onako kako veslaju Maraton na Neretvi, iz petnih žila. Jedrilice su prestizali kao od šale. Zatim su odlučili izaći na Atlantik i na jedro. Da pokažu sve što mogu. Imali su dva nova jedra, ali su namjerno uzeli staro zakrpano, da atrakcija bude veća. Ovaj put su u akciju stupili žandari: Gdje vam je registracija – nemamo, gdje vam je motor – nemamo, gdje vam je dozvola – nemamo ni to.
Posada za povijest
Intervenirao je vođa puta, Francuz, porijeklom s Neretve. I ipak su izašli. Problem je bio – vratiti se. Ovdje su razlike između plime i oseke 7-8 metara. Kod promjena morske su struje jake i do 10 čvorova. U vrijeme oseke more je teče iz luke, jaka struja vuče na ocean. Ipak, uspjeli su uploviti. Vrijedi zabilježiti imena lađara, koji su izveli ovaj povijesni pothvat. Bili su to: Izvor Škubolja, Goran Vuinac, Marko Marušić, Valerio Jerković, Slave Vlahović, Nikola Bartulović (vlasnik lađe), Goran Kovač, Ivica Nikolac „Koce“, Stipe Parmać, Jurica Katić, Marin Petković parićar i Ivica Šunjić bubnjar. Izvan lukobrana izašao je i Ivan Burić – s trupom. A u posadi pod jedrom bili su Marin Petković, Goran Kovač, Goran Vuinac i Izvor Škobolja.
Ovacije, bubnjevi i dupin
U dvije večeri u svečanom oplovljavanju luke pod snažnim reflektorima i uz najave voditelja lađa atmosfera je dovedena do vrhunca. Svaki izlazak lađe pratilo je bubnjanje. Deset tisuća ljudi je pljeskalo, klicalo, skandiralo na svim jezicima. Svom tom oduševljenju mnoštva pridonio je i jedan dupin koji se poigravao njihovim veslima, okretao se da ga se može dodirivati i izvodio akrobacije ispred lađe. Nije to radio ni pred ijednom drugim plovilom, već samo pred neretvanskom lađom. Bit će da je bubanj shvatio kao poziv da se i on zabavi.
Neretvanski brudet osvojio Francuze
Neretvanski su lađari u Brestu prikazali sve što znaju i umiju. Vozili su lađu na vesla, pariće, na jedra. Preostalo je još „lancanje“, a za to u Brestu nije bilo uvjeta. Naime, to je još jedan način plovidbe lađom po neretvanskim plićacima i rukavcima delte. Za jarbol bi se vezao konop (lancana) i lađa bi se vukla pješice uz obalu. To su uglavnom radile žene, a muškarci bi upravljali. Sve novine objavile su priču o lađarima s Neretve. I njihove slike. Bili su junaci Bresta. Pridonijela je tome i njihova kuhinja. Neretvljani su svakog dana kuhali golemi kotao neretvanskog brudeta i za sebe i za brojne Francuze kojima nije smetala ljutina ovog drevnog specijaliteta s Neretve.
Neretvanski čuvari hrvatske maritimne baštine, postigli su da neretvanska lađa, trupa, kuhinja i način života postanu poznati u čitavom svijetu.
*Serijal tekstova “Čuvari hrvatske pomorske baštine” na portalu Nautička patrola objavljuje se uz potporu Agencije za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
