Kada kažemo „suhi vez“, uglavnom mislimo na plovila smještene na nosače ili stalke, drvene ili metalne na nekoj površini u marini. Asfaltiranoj, betoniranoj ili zemljanoj ili, pak, u najgorem slučaju, na nekoj privatnoj livadi nedaleko mora, u aranžmanu vlasnika plovila i vlasnika parcele. Marine uglavnom iznajmljuju uz vez u moru i smještaj plovila na kopnu, najčešće u servisnoj zoni. Neke marine su otišle korak dalje, pa su konstrukcijom suhog veza omogućile da njihovi gosti mogu privremeno i boraviti u svojim brodovima dok su na suhom vezu, koristeći pritom sanitarije i sve ostale blagodati marine. No, sve je to pod ljetnim ili zimskim opakim uvjetima na otvorenom. Stoga najveću pogodnost za svoja plovila na suhom vezu uživaju nautičari Mitan Marine kod Novog Vinodolskog,
Do nedavno u Mitan „suhoj marini“ bila je samo jedna hala za zimski smještaj plovila, a sada je dovršena i već ispunjena brodovima još jedna. Nova hala je veća i modernija a zahvaljujući domišljatom tehnološkom rješenju ima i grijanje. Već ovakav dosadašnji tretman plovila na suhom vezu donio je ovoj marini posebno priznanje nautičara i Nautičke patrole. Anketirani nautičari prilikom glasanja u 2022. godini dodijelili su svojim glasovima Mitan Marini specijalno priznanje: „Zlatno sidro za najbolji suhi vez“.
Posjetili Mitan Marinu upravo u vrijeme kada njeni djelatnici uoči sezone vraćaju brodove u njihovo prirodno okruženje, na vez u more. Bila je to ujedno i prilika da Milan Ilić i ja, ispred Nautičke patrole, razgledamo novu halu suhe Mitan Marine, da s direktorom Tomislavom Salopekom i kapetanom Mitan Marine Aleksandrom Carem Aleksom porazgovaramo o poslovnim iskustvima, o novoj sezoni i planovima, a i da napokon fizički predamo zasluženo priznanje nautičara i Nautičke patrole – Zlatno sidro za najbolji suhi vez.
Evo nas na mjestu najboljeg suhog veza na Jadranu. Kompleks suhe Mitan Marine s visokim žičanim ogradama, s dvije goleme hale, s kamerama i reflektorima uokolo, pomalo je nalik nekoj američkoj vojnoj bazi. Direktor Mitan Marine Tomislav Salopek šifrom i daljinskim upravljačem otvara golema vanjska vrata „baze“ i vodi nas u novu halu. Stojimo u tom golemom impresivnom prostoru među brodovima – u ambijentu kojim bi se mogao pohvaliti i jedan veliki kopneni nautički sajam tipa Düsseldorfa.
Specijalna vrata
„Kada smo brodovima popunili prvi hangar veličine 3200 kvadrata, interes je bio toliki da smo odlučili da ovdje, na susjednoj čestici preko puta prve hale podignemo ovu novu halu, moderniju, funkcionalniju i k tome još 200 kvadrata veću. Prije svega, nova je hala konstruirana s manje stupova i to pomaknutih što više uz rubove hale, čime smo dobili više mjesta za brodove i veći manevarski prostor za smještaj i izvlačenje.
Isto tako poučeni iskustvom iz prve hale jedna smo vrata napravili viša. Znači ova su vrata sva bila široka 5×5 kao na staroj hali, a jedna smo vrata ostavili na 6 metara visine za slučaj kad nam se desi da brod kojega uvlačimo u hali ima antenu, radar ili jarbolet. Ranije smo znali izgubiti dva tri sata za demontažu. I zato, imamo ta specijalna vrata za brod viših gabarita.
Vani na ploči piše: „Dry dock with heataing“. Nova hala ima i grijanje?
„Da, imamo i grijanje, a ta je blagodat zapravo posljedica korištenja protupožarnog splinker sustava. Dakle, hala je opremljena protupožarnim aparatima po propisima, s tim da imamo taj sprinkler sustav mokrog tipa, koji mora biti cijelo vrijeme ispunjen vodom. U trenutku kada temperatura zimi padne ispod pet stupnjeva, sustav se automatski grije plinom da ne dođe do smrzavanja“, tumači direktor Salopek.
„Nadalje, išli smo na veće krovne prozore, jer nam je u staroj hali falilo dnevnog svjetla. Pod smo asfaltirali, umjesto neke danas popularne epoksy površine, da nam viličar ne prokliže kada vučemo trailer na kojem je brod. Naime, ovdje radimo na bazi jedne mosne dizalice, koja se nalazi ispred stare hale. Kada kamion dođe ispod dizalice, ona brod diže i stavlja ga na klasičan karet, koji onda viličar gura na njegovo mjesto u hali. Sve više koristimo čelične podmetače, umjesto starih drvenih. Izrađujemo ih sami zimi, kad dečki imaju više vremena. Nova hala nam je dala puno više mogućnosti da možemo na vrijeme izvući jedan brod, kada vlasnik iznenada zatraži da ga želi u moru. U staroj hali to nismo mogli, jer je cijela sredina bila popunjena“, objašnjava direktor Salopek.
Ova orijentacija na kombinaciju mora i kopno očito je bila dobra poslovna odluka. Kako to funkcionira?
„Opće je poznato da luke i marine ispod 200 vezova nisu toliko financijski isplative kao one veće. Također, u ovoj poslovnoj kombinaciji treba biti strpljiv, jer prodaja suhog veza ide puno teže od prodaje vezova u moru. Što se tiče morskih vezova naša marina je po ljeti dupkom puna. Ove godine prvi puta dosad otvaramo waiting listu i došli smo u situaciju da moramo odbijati plovila. Ali mjesta u hali ima, tako da je tu naš potencijal. Vezove smo podijeli tako da jedan dio imamo definirano samo za godišnji vez u moru, to je 80 do 85 vezova, a ostalo je sve namijenjeno za smještaj u hale. Vlasnici plovila kombiniraju takozvani 6+6 vez. Znači kombinacija smještaja broda u hali zimi, a onda je u moru preko ljeta. Ne mora to biti striktno 6+6, može biti recimo 7+5, tu smo dosta fleksibilni. I u toj cijeni gosti dobiju transport, korištenje dizalica, te servis. Klijent nam samo javi mailom ili telefonom kad želi brod u moru“, kaže Tomislav Salopek.
Imate u hali i servis?
„Da, oformili smo i servisnu radionicu s mogućnošću polaganja kopera, poliranja, s popravcima nešto inoksa, plastike, drvo-plastike, interijera … Što se motora tiče, u Novom Vinodolskom su tri-četiri ovlaštena servisira i s njima radimo u kooperaciji. U ovom kopnenom dijelu zaposleno je pet-šest djelatnika čiji je prvenstveni zadatak da obave transport i smještaj plovila u hale i povratak u more, a onda i da odrade taj servisni dio. U staroj hali imamo poseban odvojeni box koji je samo za radove oko broda.. Kad se ne može raditi vani, onda radimo u tom zatvorenom prostoru. Klijent ima i opciju da iznajmi taj prostor i da si sam radi na brodu. Ima ljudi koji angažiraju obitelj da im pomaže, pa rade par dana na svom brodu. S tim da to ne uključuje radove većeg obima, niti mogućnost boravka na brodu. Kategorizirani smo kao odlagalište plovila koje mora imati jedan sanitarni čvor za klijente. Kad nam gost dođe s autom i brodom na traileru, dodatno nudimo garažiranje auta i trailera, dok su oni s brodom vani na krstarenju. Našim cjenikom i to je predviđeno – mjesto za brod, za auto, za trailer“, tumači direktor Salopek.
Korisnici hale su vam i lokalni vlasnici barki?
„Nadao sam se da bi oni bili korisnici vezova u suhoj marini, ali očito još uvijek ima premalo zainteresiranih koji su spremni izdvojiti oko 1000 eura za godišnji vez u hali za barku do 4,99 metara. To je neka svota koju bi si netko mogao i priuštiti za neku malu barku, ali i dalje ljudi procjenjuju da im je to nepotrebno. Ali opet na razini Hrvatske naravno ima klijenata koji sebi mogu priuštiti vez u hali. Jer činjenica je da je kombinacija veza „more plus hala“ najskuplja verzija veza. Nakon proteklih 7 godina pokazalo se da smo najzanimljiviji vlasnicima potpuno novih plovila koji ih žele održavati tako da što dulje ostane novo. Tako da često dobivamo upite za suhu marinu vlasnika čija su plovila novijeg datuma. Poznata je činjenica da se iz godine u godinu povećava metraža i tonaža brodova kako na morskom vezu, tako i na suhom. U suhoj marini imamo prosjek plovila 9,5 metara. Imamo brodove duge i do 14 metara. Problem je u tome što su brodovi sve veći, sad imam neke brodove teže od 12 tona i ne možemo ih prevoziti. Zato bi u budućnosti i htjeli uložiti u trailer koji može nositi brodove teže od 12 tona. To nam je boljka jer nismo u startu računali da ćemo doći do te težine, a sada smo imali već desetak upita koje smo morali odbiti jer su nam njihovi brodovi bili preteški. Na kraju ćemo vjerojatno doći do toga da će nam trebati klasična labudica sa zakretnim kotačima, veli Tomislav Salopek, te dodaje:
„Idealan brod za nas je motornjak od 14-15 metara. I to je meni osobno najdraži upit kad ga dobijemo, jer znam da i u moru ima dovoljno mjesta između gatova i da će dobro biti vezan. Naravno, volim i jedrilice, ali s jedrilicama dođeš do nekakvog limita. Posljednje dvije godine, kako smo i planirali i u konačnici i izgradili halu, zadnjih trideset slobodnih vezova smo namijenili i prodavali samo u kombinaciji 6+6. To se u konačnici pokazalo kao win-win situacija kako za marinu koja je efikasno iskoristila kapacitete u moru i na kopnu uz dodatak usluga servisa tako i za zadovoljnog klijenta“.
Kad uspoređujemo cijene ovog smještaja u marini i u hali s marinom koja ima vez samo u moru, kolika je razlika?
Druge marine nemaju vez „6+6“, kako smo ga mi nazvali, ali imaju takozvani dodatak za kopno. I onda vam to dođe na isto. Oni imaju godišnji ugovor za vez u moru, cijena tipa 6 tisuća eura, i onda vam sa strane ide dodatak za kopno cirka 2000 eura. I to vam je sve zajedno 8.000 eura. A naš vez „6+6“ – ljeto u moru, zima u hali, košta isto tako 8000 eura. Ako se uspoređujemo s cijenama sjevernog Jadrana, jeftiniji smo od većine marina na Sjevernom Jadranu. Ali uspoređivati suhi dio je dosta nezahvalno, jer nitko od njih nema hale, ali opet moram reći da određene marine imaju smještaj na livadi i na kopnu skuplje od naše zatvorene hale. I često mi kažu: „Tomo, pa dižite cijene – suhi vez mora biti skuplji od morskog, a pogotovo ti imaš to u kontroliranim uvjetima s certifikatom, protupožarno, grijano, pod video nadzorom …“ Kad smo kretali s morskom marinom nismo išli s damping cijenama samo da se napunimo pa da preživimo, nego smo ipak držali cijenu i nadali smo se da ćemo dobiti klijentelu kojoj cijena veza nije presudan faktor. I to se na kraju dogodilo, i mogu reći da danas imamo sjajnu bazu klijenata. Suha marina – tu smo ipak razmišljali da moramo ići s nižim cijenama jer se sa suhom marinom teže radi promocija. Neće vas nitko naći. Nautičari guglaju marine, a ne guglaju suhe marine. Jer uvijek povezuju – kad nađu svoje mjesto u moru onda razmišljaju pozadinski je li imaju negdje na kopnu ostaviti brod. Imamo u ovoj suhoj marini i brodove koje uopće ne koriste vez u moru, nego imaju vez na Rabu ili na Krku ili u Crikvenici. Ali mi ih spuštamo u našoj marini i onda oni idu svojim putem. Takvi brodovi koriste vez „12 mjeseci hala“. Tako to zovemo. Dakle, imamo ta dva ugovora: 12 ili 6+6. Naravno, sad kad smo puni i nemamo više mjesta u moru, dobrodošli su nam svi klijenti. Mi se reklamiramo na cesti kod marine, imamo reklamu na Krku i razmišljamo staviti reklamu na Rab. Jer imamo klijente ovdje u suhoj marini koji imaju svoje vezove na Rabu.
To je nekakav bazen koji mi se čini da im ima smisla da im je suha marina još uvijek blizu veza u moru. Rab i Krk. Dalje od toga im je predaleko za dolazak na kraju ljeta u halu.
Koliko vas u poslovanju ometa fama da je ovaj kraj pod udarom zloglasne bure?
„Činjenica je da Velebitski kanal nikad nije bio nautički plovni put. Svi nautičari, čak i s riječkog područja, idu oko Krka. Da imamo i besplatne tranzitne vezove, to nam ne bi donijelo tranzit. Ali s druge pak strane činjenica je da i susjedna marina ima već 30-tak čarter plovila. Znači, čarter flota raste. Južni i srednji Jadran su popunjeni, pa čarter brodovi traže mjesto pod suncem i tu kod nas na sjeveru. Doduše, mi smo mala obiteljska nautička luka i imamo krasnu klijentelu. To su većinom dobrostojeći ljudi, s lijepim brodovima. Usred ljeta smo im mi ipak bliže. Nama već sada vikendi budu ispunjeni. Svi naši gosti dolaze autom. To im je iz južne Njemačke ili Beča 5-6 sati vožnje, umjesto desetak sati za volanom do južnih destinacija, plus trajekt za otoke. Tako da je to naša prednost. Struktura gostiju nam je gotovo ista od samih početaka. Prednjače Nijemci i Austrijanci, pa Hrvati i Slovenci. U zadnje dvije tri godine imamo više Mađara, te nešto Čeha, Slovaka, Rumunja i Nizozemaca, pa čak i jednog Amerikanca, i jednog Australca.
Kapetan Aleks – bura je pogon, a ne prijetnja
„Jedrilice su u moru. O tome brine naš Aleks, kapetan Mitan Marine Aleksandar Car. On je ovdje od samog početka. On je i složio cijelu marinu. Njegov način razmišljanja utjecao na to da mijenjamo strategiju. Početna strategija prijašnjeg vodstva bila je da će ovdje biti samo motorni brodovi do maksimalnih 12 metara. Tada nije bila zamišljena niti dizalica, a jarboli se nisu niti spominjali kao opcija. Kad sam došao na mjesto direktora s nikakvim iskustvom u nautici, jako sam se pouzdao u Aleksa. A on kao pasionirani jedriličar, koji je godinama radio u Sukošanu i prošao je na tisuće čarter jedrilica, i dizanja i spuštanja na dizalici i svega ostaloga, naravno da se njega slušalo. Kazao je: „Nema bojazni za jedrilice. Jedan gat neka bude samo za njih! Pa kakva je to marina bez jarbola? To ne postoji.“ I naravno, C gat je danas samo za jedrilice, prisjeća se Tomislav Salopek.
I ja sam se prisjetio svog prvog susreta s Aleksandrom Carom. Bilo je to na sajmu u Düsseldorfu, u siječnju 2017. godine. U hali 17, u pozadini velikih hrvatskih izlagača – HTZ-a i ACI-ja, spazio sam mali štand s velikom prepoznatljivom fotografijom na kojem je pisalo – Mitan Marina, Novi Vinodolski. Znao sam da se u uvali Muroskva priprema gradnja vezova za jahte, i da sam bio u čudu znajući da tu piruje bura. Pa tko će tu vezati brod? No, kad sam vidio Aleksa, onako vitkog, očvrslog i preplanulog, bilo mi je jasno da pred sobom imam iskonskog jedriličara, kojem je bura pogon, a ne prijetnja. I to zna svaki jedriličar. Naravno, nećeš isploviti kad baš praši tako žestoko da od morske prašine ne možeš disati.
Evo što kaže Aleks o svom dijelu posla: „Politika firme, zbog ponude za smještaj u hale – su motornjaci. Jedrilice su stalno na vezu i zimuju u moru. Ali pošto smo puni, ugovorno gledajući 6 mjeseci imaju halu – 6 mjeseci imaju more, to su uglavnom sve motorni brodovi dugi 14-15 metara, koje vučemo u hale. I onda im ja moram čuvati mjesto, jer su kupili to mjesto.
Znači imamo situaciju gdje naša 20-tonska dizalica u marini prvenstveno služi za prijevoz motornjaka u našu suhu marina, a onda i za jedrilice koje unutar godišnjeg ugovora imaju 3 dana gratis na kopnu. To koriste kada žele van iz mora da obnove antifouling. Imamo nekoliko jedrilica koje zbog gaza pod dizalicom moramo sačekati plimu. Tako da zapravo to i nije nekakav problem. Po meni bi se marina već prije tri godine nakrcala godišnjacima. Dakle, jedriličara bi bilo puno više. Posljednjih godinu dana stalno smo ih odbijali. A imamo i lijepih jedrilica. Evo, tu je jedan Pičuljanov brod sa dva jarbola. Klasični drveni keč. Godina gradnje – 1952. ili 1954. Kupio ga je jedan Austrijanac, našao ga je u Kukljici. Ljubav na prvi pogled. Vratio ga je Pičuljanu i restaurirali su cijeli brod. Famozno izgleda. Vlasnik je iz IT industrije. Brod nema klasični motor, već elektromotor sa strujom iz solarnih ćelija. Ali ima agregat koji puni dva akumulatora, ako nestane struje iz solarne elektrane. Sad je unutra malo mjesta, jer puno mjesta zauzimaju litijeve baterije i high class tehnologija. Gore je kamera iz Mercedesove tehnologije sa 6 pozicija koja pokriva 360 stupnjeva. On stisne nešto preko Navionicsa da može sam ući i vezati se. Ima 6 hidrotrastera, koji se pomiču po 45 stupnjeva. Čudo od broda“ – oduševljen je Aleks.
Nastavljamo razgovor s direktorom Tomislavom Salopekom.
Osim „zlatnog suhog veza“, čime Mitan Marina privlači nautičare?
Ponudu stalno obogaćujemo i baš to nautičari jako cijene – od dobrog ugostiteljstva, do nautic shopa i pumpne stanice za gorivo … Ovo s gorivom smatramo posebnim uspjehom. Tu uslugu nije bilo jednostavno zadržati s obzirom na broj plovila i isplativost. Nije to kao na autocesti, ali smo s Tifonom postigli poslovni kompromis, pa naši gosti cijene i to da ne moraju ploviti nekamo dalje da napune spremnike.
Također, imamo sjajnog fizioterapeuta Matu Komadinu koji radi cijele godine. Imamo i beauty centar, koji od prošlog ljeta ovdje drži jedna krasna djevojka Yana Kovalenko. Što se tiče ugostiteljstva tu smo također bolji nego prije. Prošlo ljeto radili su nam i kafić Muroskva i restoran Marengo – oboje vodi najpoznatija novljanska ugostiteljska obitelj Rakar. Prvi smo put cijelo ljeto imali i doručak i ručak i večeru. Također, nudimo i smještaj u sedam soba. I to ćemo dalje unaprijediti. Upravo radimo na lokacijskoj dozvoli za gradnju dva nova objekta s apartmanima i sobama, na mjestu postojećeg, pa ćemo zato iduće godine biti bez ponude smještaja.
Pored toga, ove godine smo napokon dobili dozvolu da u uvalici pokraj marine uredimo plažu. U nekim su nam marinama savjetovali – morate imati bazen. I da imamo mjesta kamo ga staviti, pitali smo se – što će nam bazen, kad imamo more. Napravit ćemo betonske platoe na škrapama po kojima su dosad kupači „lomili noge“. Šljunčana plaža nije rješenje, jer smo pod direktnim udarima juga, koje bi odnijelo šljunak. Plažu ćemo zaštiti školjerom, što je ujedno i zaštita marinske školjere, koju na jakom jugu more prebacuje.
Modna revija i ples pod zvijezdama
Ljeti priređujemo evente, namijenjene našim nautičarima, a mislim da su privlačni i širom županije. Dodatni je to trošak i angažman, ali to radimo s guštom. Tako da za ovu godinu mogu najaviti dva eventa u sedmom mjesecu. Za 19.7. pripremamo „Ples pod zvijezdama“: živa glazba, večera za nautičare u marini, tu na platou. Kasnije će nas plesu podučiti Elio Bašan, naš poznati plesni majstor s plesnom školom na Trsatu. Za 25.7. predviđena je modna revija. Dakle, to je fashion event s pistom, manekenkama. Svake godine modna revija ovdje okupi i do 200 nautičara i ostalih posjetitelja. Tu su opet naši suradnici koje smo već imali – modni dvojac ELFS. Potrudit ćemo se da ove godine možda bude i više kreatora“, najavljuje Tomislav Salopek.
Imate i romantična vjenčanja na otočiću San Marino, s lijepom malom kapelicom?
„Bilo je takvih vjenčanja, ali za to je najzaslužniji Grad Novi Vinodolski. Oni su ove godine taj otočić San Marino koji se nalazi nama tu odmah iza lukobrana. Grad ga predstavlja kao mjesto za vjenčanja, a mi tu onda uskačemo s našim gumenjacima pa smo tako i prošlo ljeto imali nekoliko vožnji mladenaca na otočić. Grad je ove godine renovirao i kapelicu i prije koju godinu su napravili tamo i pristupni gat. Sad je ispred postavljen i ponton tako da ima više mjesta za plovila. Lijepa je to priča a vjerujem da se tamo planiraju i koncerti. No, time upravljaju Grad i Turistička zajednica Novi Vinodolski.
Trebamo električare i plastičare
Na kraju postavljamo klasično aktualno pitanje – kakva je situacija s radnom snagom? „Što se tiče mornara, s tim nemamo problema. Imamo sezonce – studente i školarce s područja Novog Vinodolskog pa sve do Dramlja. Problem su nam ljudi za rad u servisu, prije svega – električari i plastičari“, zaključuje direktor.
Ostalo je sve na svom mjestu – odlična poslovna politika i odličan menadžment. Direktor Tomislav Salopek, koji brine o popunjavanju hala (motornjacima), i kapetan Mitan Marine, koji navija za jedrilice i svima šalje poruku da su dobrodošli i da se bure ne treba bojati. I na recepciji vrijedne djelatnice Sonja Kršul i Jelena Cvitković, za koje nam Aleks kaže: „Napišite, one su duša marine!“ Cijela ekipa s guštom osmišljava kako da svim gostima boravak u Mitan Marini bude što ugodniji i zabavniji. Znaju to nautičari. Poznaju dobro i Tomu, i Aleksa i sve ostale djelatnike Mitan Marine. Stoga su joj 2021. godine priskrbili priznanje Nautičke patrole „Zlatni osmijeh Jadrana“. U anketi sve njihove ocjene u odgovoru na pitanje o ljubaznosti osoblja bile su – čista petica.
