U Hrvatskoj se kroz godinu održava tridesetak jedriličarskih regata tradicijskih barki. Organiziraju ih razne udruge koje se bave njegovanjem tradicija, posebno hrvatske tradicijske brodogradnje. Uzalud ćete na internet stranicama Hrvatskog jedriličarskog saveza tragati za pravilima takvih regata. To u svijetu regatnog jedrenja, barem kod nas, ne postoji.
Usputno sam prisustvovao i nekim takvima regatama. U Jezerima, na regati tradicijskih barki „Jezerska lantina“ svjedočio sam o tome kako barke startaju s obale. A na jednoj regati u Murteru vidio sam start sa startne crte između bove i sudačkog broda, kao i kod ostalih regata. Tu sam također vidio da se za okret oko bove koriste vesla. Pomislio sam, nema tu sporta, važno je samo prikazati kako se nekada jedrilo i veslalo s takvim barkama. A ove regate tek su način da takve barke ne završe samo kao muzejski eksponati ili eventualno da služe za užitak turista, kao što su to venecijanske gondole.
A onda sam iz razgovora s nekim svojim znancima koji sudjeluju na takvima regatama saznao da su te regate isto tako pune natjecateljskog duha i da u njima itekako caruje – adrenalin. Po prirodi stvari, sve bi takve barke onda trebale biti jednako (tradicionalno) opremljene, tako da o brzini i pobjedi maksimalno odlučuje vještina posade. Ali takvih općih jedriličarskih natjecateljskih pravila nema, svaki organizator ima neka svoja pravila, pa „tradicijske barke“ dolaze na regate građene i opremljen suvremenim materijalima, kako bi bile što brže.
Razjašnjenje smo potražili u razgovoru s prof. dr. sc. Robertom Mohovićem, jednim od najkompetentnijih ljudi u Hrvatskoj koji se čuvanjem ovog dijela baštine bavi znanstveno, kulturološki i iskustveno te i sam sudjeluje u takvim regatama. Prof. dr. sc. Robert Mohović je profesor na riječkom Pomorskom fakultetu i predsjednik je Koordinacije udruga za očuvanje i revitalizaciju pomorske, ribarske i brodograđevne baštine Kvarnera i Istre. Zaslužan je za projekte osnivanja niza interpretacijskih centara pomorske baštine uz angažiranje sredstava EU, a 2008. godine se začelo formiranja današnje Kuće od mora u njegovom zavičaju, u Mošćeničkoj Dragi. O cijeloj temi prošlog smo ljeta objavili opširan intervju s prof. Mohovićem. Ovaj puta imali smo samo jedno pitanje – po kojim se pravilima u Hrvatskoj održavaju regate tradicijskih barki?
Pravila za regate tradicijskih plovila na Kvarneru i u Istri po ugledu na talijanska
„Tu je situacija dosta složena“, kaže prof. Mohović. „Na regatama imate svakakvih pravila. Naša Koordinacija udruga za očuvanje i revitalizaciju pomorske, ribarske i brodograđevne baštine napravila je pravila za Kvarner i Istru. Pri izradi Pravila koristili smo Pravilnik Talijanskog udruženja tradicionalnog jedrenja Unione Italiana vela tradizionale – UNIVET te nešto također talijanskih pravila jedrenja u Veneciji – Vela al terzo. Ta se pravila oslanjaju na anglosaksonska iskustva.”
“Neka pravila ima i udruga Latinsko idro, ali su relativno kratka. Tako da smo još 2014. godine u Koordinaciji udruga Kvarnera i Istre napravili i usvojili opsežna pravila regata tradicijskih barki. Godine 2016. smo ih dorađivali a ove godine i još malo dotjerali. Osnova je da ta tradicijska barka mora zaista izgleda izvorno – kako bi i trebala izgledati. A regata je posebna priča. Čim se radi o regati, ljudi bi tu barku nabrijavali, i svašta bi mijenjali i dodavali samo da postignu bolji rezultat. Ali onda to više nema veze sa tradicijom. Da bi to u našim pravilima nekako pomirili i usmjerili, morali smo napraviti neke kompromise. Nismo mogli biti do kraja ortodoksni, pa smo u nekim slučajevima odstupanja kazali – „iznimno se dozvoljava“ – pojašnjava Mohović.
Kompromis „iznimno“ – pretvara se u pravilo
Kako ističe, nekoliko je problema pri tome. To su ponajprije platnena jedra, prirodni konopi i puno drvo na barkama koje se natječu na tradicijskim regatama, pri čemu se unekoliko posegnulo i za kompromosima:
“Najveći problem je jedro. Nismo mogli inzistirati 100 posto na platnenim jedrima, nego smo stavili da može dakron – iznimno, ali ne i nikakvi drugi suvremeni materijali. Ali onda su ljudi ipak radili – svašta. Pa čak koriste i suvremenije, karbon materijale. I dalje pokušavamo učiniti sve da jedra budu platnena. Da bismo to pravilo stimulirali, odredili smo da barke s platnenim jedrom imaju 10 posto bonusa na vrijeme provedeno u regati, ali, nažalost tu nije bilo nekog značajnijeg uspjeha u smislu da bi se prelazilo na platnena jedra. Isto tako, što se tiče konopa, nismo inzistirali da se koriste prirodni materijali, nego smo rekli da se mogu koristiti suvremeni, međutim da moraju izgledati kao da su tradicionalni. Ali onda na regati evo barki s onim žutim, zelenim, crvenim konopima, kao da su krstaši. Isto tako, koloturi moraju biti drveni. Pa onda – prokrom. Ne možete danas reći ljudima da ne smiju koristiti inox. Kazali smo, ukoliko koristite inox obavezno mora biti pofarban, ne smije se vidjeti da je inox. Još jedan veliki kompromis je trup. Inzistirali smo da barke moraju biti napravljene od punoga drva i da trebaju biti klasične gradnje, jer imate opet čitav niz barki napravljenih od šperploče da budu što lakše. Zatim – pitanje je epoxidnih premaza. Činjenica je da su neke barke u epoxy premazu. I sad – ne smiju biti plastificirane, a smije biti u epoxyju. A to je ista stvar. Naime, te barke su puno lakše, jer ne upijaju toliko. Kad gledamo s regatnog stanovišta, te su te barke puno glađe i time puno brže. Na svim regatama, što ih organiziraju članice naše Koordinacije, ta pravila vrijede, ali posebno je pitanje – koliko se poštuju.
Jer opet imamo svako malo da nekoliko njih „uleti“, pa se ljutimo jer ga organizator nije stavio van konkurencije. A nekad nije čak niti pitanje konkurencije, nego imate 20 barki koje su savršene i onda dvije barke to nisu, pa onda to pokvari sliku. Na jedrima imaju neke aplikacije što opet nema veze s tradicijom. Neki imaju reklame na jedrima, što smo isto rekli da ne dolazi u obzir, nego eventualno neke zastave koje bi mogle biti reklame, ali nikako ne na jedru. Ovdje na sjevernom Jadranu većina prihvaća ta naša pravila, i onda se u raspisu regate napiše po kojim se pravilima jedri. Ali kažem, to se poštuje koliko se poštuje. A inače, vrijede djelomično opća jedriličarska regatna pravila. Osnovno je – izbjegavanje sudara. Recimo ona regatna pravila koja su vezana za dolazak na bovu, tko mora kome „dati vode“ u tri duljine barke, to ljudi isto ne znaju. Jedva znaju osnove”, kaže Mohović.
“I evo još jednog problema – veličine jedara. Stare lantine nisu bili ovoliko dugačke koliko su njihove danas. Dužina im je „puta dva“ na dužinu barke. I onda su vidjeli da su pretjerali, pa su ograničili na 1,6 u odnosu na dužinu barke. Mi smo tu napisali 1,5, ali kako su oni napisali 1,6, onda smo mi napisali neka bude „iznimno 1,6“. Da ne govorim o kroju jedara. Krojke bi trebale biti vertikalne, kao što je nekad bilo. A vi danas imate horizontalne, radijalne … To nije to!”, rezolutan je Mohović.
“Nastoji se da start bude u vjetar, koliko se može”
“Kako se treba startati na tradicijskoj regati?”
“Sve ovisi. Imate regate gdje imate sportski start, a imate regate gdje se starta s obale, kao recimo u Mošćenićkoj Dragi, u Betini i u Murteru. I tu se onda uvijek starta isto, pa sad odakle vjetar puše. Onda recimo u Krku imate start iz luke van, između dvije lanterne. Opet, ovisi to o tome kako puše. Jednom u provu, drugi put u krmu, ili što već je. Uglavnom se nastoji da start bude u vjetar, koliko se može”, razlaže Mohović.
“Zar tradicijske barke mogu ići u orcu?”
“Mogu, mogu, kako ne mogu. Ne toliko dobro koliko jedrilice, ali mogu. Dapače. Na početku, kad je sve to počelo, jedva smo išli u orcu. I onda svi govorili da ne mogu barke u orcu. A danas idu u orcu. Ljudi su to naučili, a i znamo kako treba jedra pripremiti. Samo na lantini (motka koja drži latinsko jedro, op. a.), ako ulovite krivo za 10 – 15 cm barka vam ne ide. To su detalji, ali uvijek je bitno znanje. Nažalost, zaboravili smo ono što su naši nonići znali, a onda smo mi ponovo učili ono što je njima nekad bilo kao „dobar dan“. Te su regate potaknule ljude da dolaze, i neke stare zapuštene barke baš zato su i obnovljene. To je dobro, ali ne na način da ih nabrijavaju i rade i ono što nije tradicija. U tom smislu jako sam nezadovoljan i kada govorim o tome neki me ljudi malo ružno gledaju.“
“Upravo na takva sam reagiranja naišao – kako će ta tradicijska barka živjeti ako neće biti pripremljena za regate?”
“Pa da, uvijek je to kompromis. I meni govore, ako ćeš biti previše strog ostati ćeš bez svega, odustajat će. Ali do kuda, neka granica mora postojati. Lani sam imao predavanje u Betini i nakon toga je bila diskusija. Govorimo da se dičimo tradicijom, a dođeš u porat i nemaš niti jedan tradicijski bokobran, svi su plastični! Pa zašto ne možemo imati pletene? Zašto ne možemo napraviti radionicu da ljude naučimo plesti bokobrane? Što se tiče pravila regata tradicijskih barki na srednjem Jadranu, Betina i Murter napravili su svoja detaljnija pravila. Poslali smo im ova naša, i oni su na temelju toga napravili svoja, ali ne znam detalje jer nisam još vidio konačan rezultat.”
“Pobijedili smo na rovinjskoj regati s platnenim jedrima, i bez bonusa od 10%”
“Kakva su bila pravila na regati u Rovinju na kojoj ste pobijedili? I tu je bilo svakakvih barki, iako je Rovinj pod Koordinacijom”, pitam prof. Mohovića.
“Rovinj je pod Koordinacijom Iste i Kvarnera, i vozilo se po pravilima Koordinacije. No, te regate dolaze Talijani, a oni isto imaju svoje tipične barke. S tim da su ove njihove tipične barke, koje zaista izgledaju tipično, napravljene od šperploče. Dakle, one su po formi 100 posto u redu, ali ne i po materijalu. Pobijedili smo na rovinjskoj regati bez potrebe korištenja bonusa od 10 % za platnena jedra. A onda se neki bune na platneno jedro, a dokazano je da se može pobijediti i s platnenim jedrom. Dobro, nije bio prejak vjetar pa je to nama odgovaralo. Naime, kada je jak vjetar platneno jedro se jače deformira. I onda neki kažu da se s platnenim jedrom ne može dovoljno kvalitetno jedriti. A ja im na to kažem – da, ali ako svi imamo platnena jedra onda smo svi više manje u istoj situaciji. Iako, sve te regate su „nepoštene“, jer sve te naše barke nisu klasa. Svaka je drugačija. Mi to onda posložimo u grupe u kojima su slične barke, pa ajde”, kaže Mohović.
“Jesu li grupe tradicijskih barki također predviđena ovim Pravilima?”, pitam.
“Da, mi smo to definirali, ali uvijek morate ostaviti nešto slobode i organizatoru. Definirali smo grupe, ali smo rekli da organizator može – recimo unutar grupe pasare – staviti manje, veće i raditi neke kombinacije. Mi ovdje u Mošćeničkoj Dragi, recimo, imamo osam grupa, tako da od tih barki svatko dobije neku nagradu pa su zadovoljniji. S druge strane, na taj način je maksimalno pošteno koliko može biti”, veli Mohović.
“Jeste li predvidjeli hendikepe i premjere?”, pitam prof. Mohovića.
“Teško je to napraviti, ovo je ipak sve amaterski, tako da mi nismo išli na premjere u tom smislu, iako je toga bilo na početku. Zabranjene su kobilice, osim klasičnih. Onda imate svašta. Neke barke imaju kobilicu u samo polovici duljine barke što nije tradicijski. Pa onda kod ovih barki koje imaju kobilicu, ona je dublja nego klasična. Definirali smo da kobilica mora biti najmanje po 90 posto dužine barke i odredili maksimalne visine kobilice. Dakle što se tiče hendikepa, imamo taj bonus od 10 % za jedra, s tim da i to nije baš optimalno rješenje, jer kad je jak vjetar niti tih 10 % nije dovoljno. A kad je malo vjetra, onda je tih 10 % možda malo i previše… Ali teško je to reći. Ovako je najjednostavnije obračunati. Jer formule za hendikep su složene, a i kako napraviti formulu za tradicijske barke?”, kaže Mohović.
“Uskoro ćete u Mošćeničkoj Dragi imati Smotru i regatu tradicijskih barki na jedra. Kakav je ovogodišnji program?”, pitam.
“Mošćenička Draga je naša tradicionalna regata koja se sad zove Mala barka – Štorija od mora. Počeli smo 2009. godine, dakle ovo je 16. regata u nizu. Održat će se od petka 12. 7. do nedjelje 14. 7. s tim da sve počinje u petak navečer. U 19 sati je svečano otvaranje, i onda imamo noćno jedrenje sa svjetlosnim efektima, glazbene programe, radionice, prikaze i demonstracije ribarskih i pomorskih vještina. Drugog dana, u subotu ujutro imat ćemo demonstraciju veslanja i mornarskih vještina, a potom starta regata, dok je navečer podjela nagrada te koncert. U nedjelju je program posvećen najviše mladima, koji je ove godine nešto kraći, jer se u 21 sat igra finale Europskog nogometnog prvenstva, tako da ne možemo ljude zadržavati dulje”, najavljuje Mohović: “U programu ove godine sudjeluju i naši prijatelji iz Komiže iz udruge Palagruža. Također, ove godine radimo i na realizaciji projekta Adriatic PorTLand Interreg Italija-Hrvatska, pa ćemo u četvrtak startati s aktivnostima vezanim uz taj projekt odnosno Exchange Labom koji je svojevrsna diskusija o tome kako pomorsku baštinu na najbolji način prezentirati u turizmu, i što se može učiniti, o čemu se već godinama razgovara, ali bez konkretnih rezultata”, kazao je na kraju našeg razgovora prof. dr. sc. Robert Mohović.
Pravila za konstrukciju i opremu tradicijskih plovila s pravilima regatnog jedrenja tradicijskim i povijesnim plovilima, Koordinacije udruga za očuvanje i revitalizaciju pomorske, ribarske i brodograđevne baštine Kvarnera i Istre (PDF):
*Serijal tekstova “Čuvari hrvatske pomorske baštine” na portalu Nautička patrola objavljuje se uz potporu Agencije za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
