U Starom Gradu na otoku Hvaru upravo su u tijeku Dani u vali (19-22. 9. 2024.), najveći susret tradicijskih barki u Hrvatskoj. Organizator ove najveće manifestacije hrvatske maritimne baštine je udruga za promicanje hrvatske maritimne baštine Cronaves, koja ove godine obilježava 10. obljetnicu svog djelovanja. Evo sjajnog povoda za intervju s čelnikom te udruge Plamenkom Bavčevićem. Dani u vali neodoljivo vuku na poznatu francusku i svjetsku prezentaciju tradicijskih plovila u bretonskoj uvali Morbihan (Golfe du Morbihan).
Pa je i moje prvo pitanje sugovorniku bilo: “Dani u vali su zaživjeli poput nekog hrvatskog Morbihana?” Plamenko Bavčević se na to nasmiješio i kazao: „Ma, daleko smo mi još od toga.“ Ali ovim „još“ puno je rečeno. Znači postoji takva ambicija, što je ohrabrujuće za mnoge gorljive zaštitnike hrvatske maritimne baštine. Bio je to san i jednog od najstrastvenijih, prerano preminulog Murterina Željka Jerata, čije ime danas nosi godišnja nagrada udruge Latinsko idro za najzaslužnijeg zaštitnika maritimne baštine.
Sada kad smo utvrdili kamo idemo pitamo Plamenka Bavčevića kada je i kako sve to krenulo.
„Kao udruga utemeljeni smo u lipnju 2014. godine. Bilo je to vrijeme intenzivnih priprema za nastup Hrvatske u Morbihanu. Francuskoj agenciji za organizaciju pomorskih festivala Grand Large, odnosno direktorima – vlasnicima Jakezu Kerhoasu i Anni Burlat bilo je jako stalo da Hrvatska, kao najmlađa članica EU u to vrijeme, predstavi svoju kulturu i baštinu u statusu počasnog gosta. Oni su već ranije pratili Hrvatsku na Festivalu mora i mornara u Brestu. Tamo smo zapravo i započeli 2008. godine. Kao članovi ustanove Ars Halieutica, koju vodi prof. Joško Božanić za projekt Falkuše u Brestu smo organizirali jednu veliku promociju hrvatske maritimne baštine na kojoj je predstavljeno 12 brodova. Francuzima je bilo u interesu da se Hrvatska tako predstavi i u Morbihanu. Međutim, profesor Božanić je u to vrijeme bio nešto bolestan, a i pisao je svoju knjigu, svoje životno djelo „Viški brevijar“, pa on i Ars Halieutica nisu mogli prihvatiti taj poziv. Odlazak na Morbihan je zbilja jedan impozantan zahvat. I onda su Francuzi kazali, “Plamenko zašto ne bi ti i kolege to napravili?”. “A kako ćemo mi to napraviti?”, velim ja njima. “Pa osnujte udrugu”, kažu oni. I tako je nastala udruga Cronaves. Eto, tako je to krenulo, zapravo na inicijativu Francuza”, govori mi Bavčević.
“Od tog trenutka u ovih 10 godina mi smo organizirali 11 po nama uspješnih predstavljanja hrvatske maritimne baštine u inozemstvu. To je bio Morbihan četiri puta: 2015, 2017, 2019 i 2023. U Brestu smo bili jedan put 2016. godine, 2020. nije bilo Bresta zbog korone, a ove godine nakon što smo se netom prije vratili iz Francuske, naprosto nismo mogli na dva velika događaja. Na Escale Sete na Mediteranu u gradu Setu smo bili tri puta: 2018, 2022. i 2024. Jedan festival je bio Escale à Marseillan, i napravili smo dvije velike izložbe fotografija – jednu u Trstu, drugu u Ljubljani. „Hrvatska domovina mora“ je naziv jedne, a druga se zove „Hrvatska – tamo gdje jedra pričaju priče“. Ta “Hrvatska domovina mora” koja je postavljena u Trstu, nju smo napravili u suradnji s Ministarstvom vanjskih poslova i ta izložba ide sada po Europi. Za vrijeme nogometnog prvenstva je bila u Berlinu, sad koliko smo čuli ide u München. Ona će proći čitavu Europu, a možda i šire … I to vam je Cronaves”, zaključuje moj sugovornik.
Tko su članovi udruge Cronaves, koliko vas ima i kako ih okupljate?
“Nema nas puno. Aktivnih članova je negdje tridesetak. To su razni profesionalci: novinari, pomorci, umjetnički fotografi, chefovi kuhinja, prevoditelji, sveučilišni profesori… Okupljanje je išlo po nekoj prijateljskoj liniji u startu, a onda se sveloo na jedan dio ljudi koji su s nama djelovali kad smo bili u Ars Halieutici. Naše je sjedište u Splitu, ali su nam članovi i neki ljudi s područja šire Hrvatske koji su nas upoznali na našim raznim nastupima i tako smo ih vezivali za sebe. Aktivni su u bilo čemu – ili su fotografi, ili su novinari, ili bi išli s nama na festivale pa bi kuhali, bili članovi posade tradicijskih brodica i tako.”
A manifestacija Dani u vali, koja se događa u Starom Gradu, kako je to počelo?
To je počelo na inicijativu grada Starog Grada i tamošnje Turističke zajednice. Naime, 2016. godine je Stari Grad slavio svoju obljetnicu – 2400 godina Staroga Grada. Iz njihovog poglavarstva – gradonačelnik, direktor Turističke zajednice, direktor Muzeja u Starom Gradu – nama su se javili sa zamolbom ako bismo mogli za vrijeme njihove proslave organizirati nekakav događaj sa tradicijskim brodovima. Bio je to razgovor tipa: „Vi idete često na festivale u Francusku, pa bi li vi nama nešto slično mogli napraviti za obljetnicu u Starom Gradu?“ Mi smo rekli OK, vidjet ćemo da li se može, da li su ljudi zainteresirani. Pa tadašnji ravnatelj Muzeja, ja ga zovem da je on kum festivala, Aldo Čavić, sad je u mirovini, kaže “Bilo bi lipo, kad mi starogradsku uvalu zovemo vala, to bi mogli biti Dani u vali”. I tako je to ime ostalo. Mi smo našim prijateljima, kolegama i udrugama diljem Jadrana s kojima smo surađivali, iznijeli tu ideju – „Ako bismo vas pozvali na jesen početkom devetog mjeseca u Stari Grad na Hvaru, bi li vi došli? Grad Stari Grad je zainteresiran, bit će lipa fešta, ajmo pokušat napraviti nešto kao što rade Francuzi.“ I svi su izrazili veliku zainteresiranost. I već na prvim Danima u vali bilo je nekih 60 – 70 brodova. U to vrijeme je bilo nezamislivo da je tako nešto uopće moguće napraviti. Jednostavno su ljudi to prepoznali, odazvali su se. To je prvi puta da se napravilo nešto na razini čitave Hrvatske, a da to nije neka regata. Puno mista ima svoje regate i svoje fešte preko ljeta. Ovo je bilo početkom jeseni, a došli su nam i Talijani sa svoja četiri broda kao gosti. Tako da je festival odmah dobio i međunarodni karakter, i onda su svi rekli „A zašto mi ne bi s ovim i nastavili“. I tako smo nastavili svake dvije godine održavati Dane u vali. I tako sada imamo 5. po redu Dane u vali.”, veli Bavčević i dodaje:
“Festival se održava bijenalno, jer je to ogromna organizacija, puno je ljudi, program je zgusnut koliko može biti. Mi bi ga širili na više dana, ali ljudi u Hrvatskoj naprosto nemaju vremena. I ovo od četvrtka do nedjelje im je puno. Ljudi rade. U predsezoni, 4 i 5. mjesec ti ljudi uređuju restorane ili apartmane, i ne pada im napamet da se bave nečim drugim. A ovako početkom rujna, prošlo je ljeto, sve pa se onda skupe na ovako jednom mjestu. Mi smo izgleda dobri domaćini jer svatko rado dođe. I tako, za svaki festival mi pokušavamo i uspijevamo dobiti međunarodnog partnera. Ove godine su to Nizozemci. Četiri broda svoja tradicionalna dovoze – četiri tjottera. Duljina im nije preko 5 metara, mene podsjećaju na naše korčulanske i betinske gajete. Ali prvenstveno zbog toga što se i on koristio na sjeveru Nizozemske za prijevoz robe i ljudi. To je robustan brod. A danas se koristi za jedrenje i razonodu. Oni baš nemaju običaje baciti mrežu uz kraj. Malo je to drugačija more nego kod nas, veća dubina. Prošli puta je zemlja partner bila Slovenija, prije toga Francuzi, Talijani. Festival raste, cilj nam je dovesti jedrenjake, a to je i skupo i mora se dogovarati nekoliko godina unaprijed. Vidjet ćemo koliko će narasti. Uglavnom, koliko „para toliko muzike“, zaključio je Plamenko Bavčević.
Pogledajte živopisne prizore s Dana u vali 2022. u fotogaleriji
Izvor: Facebook Dani u vali
*Serijal tekstova “Čuvari hrvatske pomorske baštine” na portalu Nautička patrola objavljuje se uz potporu Agencije za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
