Michelle Lee, 50-godišnja Australka iz Sydneya prva je žena koja je sama preveslala Tihi ocean bez pomoći i zaustavljanja. U svom 7,7 metara dugom i dva metra širokom čamcu s kabinom krenula je 8. 8. 2022. godine iz Ensenade u Meksiku da bi nakon 14.000 kilometara veslanja i 237 dana drame na pučini, napokon u srijedu 12. 4. 2023. doveslala do Port Douglasa u Queenslandu na krajnjem sjeveru Australije, kod Velikog koraljnog grebena.
Morski psi, podivljalo more, pet uragana i četiri ciklone
Michelle Lee morala je savladati pet uragana i četiri ciklone. Borila se protiv morskih struja, dva su je tjedna pratili morski psi. Jedan „mladunac“ joj je pokušao uskočiti u čamac, ali ga se uspjela osloboditi.
Podivljalo more prisililo ju je da punih devet dana provede posve izolirana u svojoj maloj kabini koja joj se svakog časa mogla pretvoriti u grobnicu. Najveća prijetnja bio joj je tropski uragan Gabrielle, koji je sredinom veljače opustošio Novi Zeland i ubio jedanaestero stanovnika Sjevernog otoka. Jedina veza sa svijetom bio joj je satelitski telefon, pa su joj od velike pomoći bili savjeti Rogera “Cloudsa” Badhama, poznatog meteorologa koji je prethodno radio na više od 40 regata Sydney – Hobarta i na devet Olimpijskih igara.
Drama pred ciljem
I na kraju, posljednjih šest sati pred Port Douglasom Lee je proživjela pravu dramu. Australsko kopno bilo joj je na dohvat ruke, ali je morala savladati jaku povratnu plimu koja ju bacala natrag na Great Barrier Reef. Njena obitelj i nekolicina prijatelja čekali su ju na obali. Vidjeli su je, a onda se počela udaljavati. Nije bilo pomoći. Sve je morala do kraja obaviti sama. Prvi koraci na kopnu poslije osam mjeseci mora i čamca bili su bolni. A njeni dlanovi puni tvrdih raspuklih žuljeva i otvorenih rana – govorili su sve.
Prethodno, prije četiri godine Lee je preveslala Atlantik. Pet tisuća kilometara u 68 dana. Što se sada čini kao trening za upravo preveslani Pacifik. Michelle Lee nije profesionalna veslačica. Njeno zanimanje je – maserka.
S čime se suočavala i kako je to sve preživljala zorno svjedoči jedan post kojeg je 26. 2. 2023. objavila na svojoj Facebook stranici uz fotografiju peraje morskog psa koji je tada kružio oko nje:
“Morala sam upregnuti sve što imam u sebi da se izvučem. Izgovarala sam neke vođene meditacije dok sam veslala i kao da su me vodili glasovi koje sam čula. Onda sam prošla kroz svoju čeklistu… Nisam u opasnosti… Imam hranu… Imam vodu… Nisam bolesna… brod mi plovi. Bila je to mješavina dobrih i loših stvari koje sam provjeravala sa svog popisa. Ispostavilo se da je moje nestrpljenje zamračilo bolji dio mene.
Toliko želim stići kući, ali me vjetrovi i struje guraju prema sjeveru i istoku, a Roger, moj meteo navigator, hoće da idem prema jugu i zapadu. Povrh toga, od vjetra su mi na usnama nastale rane koje su se zagnojile i jako me bole. Tako je već tjednima.
Čežnja za Nutellom, meditacije i mlataranje 4 morska psa
Prolazila sam kroz svaki dan osjećajući se kao da jednostavno ne znam kako izaći odavde. Vrijeme mi jednostavno nije naklonjeno i već sam jako nestrpljiva da se vratim kući, želim samo da ovo napokon završi. Nemam više užitka u jelu, samo guram hranu u sebe kako bih dobila potrebne sve kalorije. Doručak mi je prije bio omiljeni obrok, a sada je pravo razočaranje. Nemam pahuljice, ni zob, ni muesli, pa su za doručak sada 2 suhe smokve, 1 suha datulja koju sam stavila u rižu i vodu… postalo je toliko neukusno da sam to sad zamijenila proteinom od banane s MCT uljem. Nema ni maslaca od kikirikija niti Nutelle. Nisam jela Nutellu od 140.-tog dana. Pojela sam zalihu od 6 kg maslaca od kikirikija i 4 kg Nutelle.
Osim toga, život ovdje na brodu ispunjen je dobrim dijelom s testovima moje otpornosti… i s puno riba i divljih životinja također. Čak sam smislila način da ukrotim morske pse koji su ispod mog broda.
Dolaze u zoru i sumrak, mlataraju okolo da bi se nahranili ribom koje uvijek ima ispod mog čamca. Ima ih 4 i kad se mlataraju, stvarno je strašno jer im se peraje zabijaju u trup mog broda. Dolje ispod mene je ludnica. Tako sam neki dan umočilakomad krpe u ulje i objesila je preko palube na konop. Sjećam se da mi je netko rekao da im to otupljuje miris. Ne sviđaju im se benzin, mast pa čak niti krema za sunčanje.
Ispostavilo se da to jako dobro radi. Morski su psi bili mnogo manje agresivni ispod čamca kad sam umočila nauljenu krpu u vodu. Ne treba mi još i taj stres na mom putovanju kući. Veselim se što ću uskoro vidjeti suhu zemlju…. Najbliži dio kopna trenutno izgleda dobro!!!”
