Mašta bogatih jahtaša sve je neiscrpnija. A umijeće i spremnost brodograditelja prate je u stopu. Samo je važno da maštovitost kupca bude potkrijepljena s dovoljnom količinom novca. Tako morima danas plove prava košarkaška igrališta, kino dvorane, kazališta, čitavi haremi, turske kupelji u crnom mramoru, a raskošnim plovećim vilama nema broja. U novije vrijeme zaplovile su i umjetničke galerije i čitavi muzeji. Art deco je postao omiljeni stil u čijem okruženju vole uživati bogati jahtaši.
Nedavno se toj sve većoj art-floti priključio i jedan Ermitage, muzej iz St. Petersburga, poznati carski Zimski dvorac. I to smješten u neveliku jahtu, dugu samo 37 metara. Radi se o tipskom brodu Velvet 37, djelu talijanskog brodogradilišta Tecnomar iz Viareggia, koje se specijaliziralo za takozvani potpuni custom. To znači da od broda ostaje samo naval-konstrukcija, a sve ostalo gradi mašta naručitelja. Zato se ovo više i nije običan, već extreme custom. A posebna je umjetnost sve to smjestiti u korito koje mora ploviti sigurno, brzo i daleko.
Veliki mag zadovoljavanja svih tih, najblaže rečeno, neobičnih želja u Tecnomaru zove se Maurizio Magri. On je komercijalni direktor i ima najteži zadatak: bogatog naručitelja uvjeriti da oni mogu – sve. Što god zažele to će i dobiti. Zato Mauirzio Magri iza sebe ima čitavu vojsku stručnjaka – od povjesničara umjetnosti, arhitekata, dizajnera, slikara, kipara i restauratora, do klesara, zlatara, stolara, tapetara, keramičara, i naravno vrhunskih poznavatelja najsuvremenije brodskih pogona, elektronike, navigacije i komunikacije. Rijetko ga se može naći u sjedištu firme u Viareggiju, najčešće putuje kamo god naručitelj to zaželi, da pronikne u njegove najskrovitije želje i uvjeri ga da nema neostvarivog. U igri su milijuni eura. Imao sam priliku razgovarati s maestrom Mauriziom Magrijem.
Ruski milijarder koji je želio ploviti u Ermitageu
– Posao uvijek počinjemo tako da klijentima pokazujemo neke postojeće projekte, fotografije i crteže, tako da može odlučiti između ponuđenih stilova brodova – priča Magri. Tada slijedi izbor drveta, tkanina i ostalih materijala. Ako treba odlazimo vidjeti uživo što se od nas očekuje, tako da dizajner može napraviti crteže. Potom izrađujemo konkstrukcijske slike za svaki prostor na brodu posebno – salon, spavaonice, kupaonice… U hodu se odlučuje o vrsti mramora, stakla, dekoracijama…
Tako je bilo i s vlasnikom plovećeg Ermitagea, Rusom milijarderom, koji je svoju jahtu nazvao „Standarte“. Magri će ovog klijenta, čija je vruća želja bila da zaplovi u Ermitageu, nazvati posebnim čovjekom, ljubiteljem ruskog carskog Empire styla. Zaželio je da brod bude posebne crvene boje i da na pramcu ima heliodrom. Bilo je to najlakše ostvariti. A ostalo je bilo vrlo vrlo zahtjevno umjetničko djelo.
– Budući je vlasnik od nas tražio da surađujem s njegovim arhitektom kako bi se kreirale drvene i mramorne kreacije u Empire stilu. Klijent nam je pokazao slike arhitentonske konstrukcije i skulptura koje trebaju inspirirati naš rad. Tada nas je pozvao u svoj dvorac u St. Petersburgu da bismo dobili nove ideje za njegov brod – priča Magri.
Ali svemu tome prethodila je opsežna studija. Jer valjalo je znati: taj se neoklasicistički stil pojavio za Napoleona da bi veličao Francusku i carstvo. Car je osobno posjećivao umjetnike i obrtnike tekstila, porculana i namještaja, kako bi ih potaknuo da uzrađuju takve predmete, služeći se simbolima i idejama Rimskog carstva. Carska je Rusija vrlo spremno preuzela stil i iskoristila ga za proslavu ruske pobjede nad Napoleonom, za što je bez ustezanja također angažirala francuske obrtnike i umjetnike. Stilu nije odolio ni Staljinov komunizam, pa se arhitektura njegovoga doba naziva i Staljinov Empire style. Tako se eksponati iz carske i komunističke Rusije dospjeli u muzej Ermitage, a odatle su njegove replike posredstvom Magrija i njegove ekipe dospjele i na jahtu „Standarte“.
Dakle, nastavlja priču Maurizio Magri, osoblje brodogradilišta pregledalo je sve povijesne dokumente i analize o Empire stilu, pa smo, zahvaljujući našim drvodjelcima i tapetarima mogli po prvi puta u povijesti na jednom brodu reinkarnirati tu magičnu atmosferu…
Standarte: Carska postelja u glavnoj spavaonici
Na stolicama, sofama je Versaceov tekstil. Versaceove su i zavjese i presvlake na krevetima. Interijeri su u mahagoniju, na podovima je tkanina moquette, u kupaonicama je mramor sa zlatnim intarzijama. Skulpture koje krase glavni salon i kino dvoranu također su od mramora. Sve dekoracije i umjetnički predmeti na brodu izrađeni su ručno.
Upravo to obilje teškog namještaja, dekoracija i mramora bio je za graditelje najveći problem. Sve je to prikladno za dvorac, pa i za kuću, ali nikako ne i za brod. Ali, naval-arhitekt riješili su i ovu specijalnu formulu brodskog statičkog momenta. Zakinut je bio jedino kapetan broda, čije je radno mjesto golemi salon-muzej sasvim primaknuo vjetrobranu kormilarnice.
Tip uređenje broda „Standarte“ sasvim je u opreci s najnovijim kompjutoriziranim sustavom koji u potpunosti upravlja svime na brodu. To je tzv. Crestron systems za kontrolu svih funkcija – od pogona do TV-a i rasvjete. Opreku nosi, namjerno ili slučajno, i ime broda. „Standarte“ je naziv jednog moskovskog studija, koji se također bavi brodskim projektima, i talijanskog progresivnog hard-rock banda.
I na kraju, koliko traje gradnja takve jahte, koliko sve to košta i imali li mušterija:– Počinjemo sa 3.775.000 eura za Velvet 83, a na drugom je kraju 20.500.000 eura za jahtu tipa Nadara 49 triple. Gradnja traje do godinu dana.
Piše: Mladen Gerovac
Fotografije: Mladen Gerovac i arhiva Tecnomar