Od davnina među pomorcima postoji vjerovanje da žena na morskim plovidbama donosi nesreću. Osnovni uzrok takvom vjerovanju bilo je nerazumijevanje prirodnih pojava, pa su od davnina stari narodi ženi na brodu pripisivali krivnju da ljuti morske bogove koji onda šalju strašne pogibeljne oluje.
Bilo je to vrijeme kada su kapetan i muška posada bacali žene s broda u olujno more, ne bi li tako smirili „bogove oluje“. Bila su to vremena kada se jedino mjesto koje se ženi priznavalo na brodu bio pramac i to s vanjske strane, i morala je imati velike gole dojke i mrki izraz lica. Vjerovali su da to čuva brod od pogibelji. Sva ta praznovjerja idu u red onih besmislica: kad ti crna mačka prijeđe preko puta čeka te nesreća; kada ti vrana grakće pred kućom, netko će umrijeti. A ako si pomorac, ne unosi kišobran na brod, jer to donosi nesreću i nikada nemoj isploviti u petak, jer toga dana je raspet Isus, i tome slično.
Kuća i kuhača, a ne kormilo i paluba
Dio uzroka takvom odnosu je u muškom šovinizmu prema kojem je ženi namijenjena „kuća i kuhača“ pa nema što tražiti u muškim zanimanjima kao što je pomorstvo. S druge pak strane, brodarske kompanije nerado su zapošljavale ženu, jer na dugim plovidbama bez pristajanja žena u posadi je bila veliko iskušenje za muški dio posade – to je moglo izazvati sukobe i svađe zbog suparništva i ljubomore, pa i silovanja. Žena na brodu tolerirala se samo ako je bila kapetanova supruga ili kćer, ili putnica pod pratnjom, a drugim ženama nije preostajalo drugo nego otisnuti se na more prerušene u muškarce.
U ne tako davna vremena praznovjerje da žena na brodu donosi nesreću, bilo je toliko snažno da je ženama u pojedinim državama svijeta bilo zakonom zabranjeno da kao pomorci plove na trgovačkim i vojnim brodovima. Ovo praznovjerje postoji još i danas, ne tako izrazito kao nekad, ali ipak u nekim sredinama ima utjecaja na zapošljavanje žena u pomorskim zanimanjima.
Gusarice – osvetnice i ratnice
Prve žene koje je povijest zabilježila da su na brodovima bile ne samo ravnopravne muškarcima, već da su im i zapovijedale, bile su i gusarice. Gusarilo se po svim morima – od Kine i Indonezije, preko Pacifika i Atlantika do Kariba.
Francuska plemkinja Jeanne de Clisson postala je sredinom 14. stoljeća gusarska kapetanica kako bi osvetila svog supruga kojeg je dao smaknuti francuski kralj zbog navodne izdaje Englezima. Prodala je njihovo imanje i s dobivenim novcem kupila tri bojna broda. Dala ih je obojiti crnom bojom, a jedra su im bila crvena. Napadali su francuske trgovačke brodove, i uvijek bi ostavljali po jednog živog Francuza kako bi mogao ispričati kralju tko ih je napao. Udala se za engleskog plemića i prestala s gusarenjem nakon sklapanja primirja između Engleske i Francuske.
U 16. stoljeću gusarskim napadima na zapadnom Mediteranu zapovijedala je Sayyida al Hurra, kraljica Tetuana u sjevernom Maroku. Njeno gusarsko ime znači: “plemenita dama koja je slobodna i nezavisna”. Stvarno joj je ime bilo Lalla Aisha bint Ali ibn Rashid al-Alami i bila je supruga Sultan Ahmad ibn Muhammad. Smatra se jednom od najvažnijih žena u povijesti zapadnog Islama.
U engleskim vodama sa svojim je mužem gusarila je Lady Mary Killigrew. Imala je gotovo 60 godina kad je uhićena i osuđena na smrt, ali ju je kraljica Elizabeta I. pomilovala.
U Irskoj je Elizabeta I. imala problema s još jednom gusaricom – Grace O’Malley, vladaricom Umalle koja je uspješno branila svoju zemlju od engleske vladavine i neprijateljskih klanova. Nakon očeve smrti ona ga je naslijedila, iako je imala brata, pa je krenula na more braniti svoju zemlju od engleskih brodova. Prvo je dijete rodila na palubi broda. Kad su Englezi počeli okupaciju Irske, utvrdila je svoju obalu i uspješno ju branila. Nikada nije priznala vladavinu engleske kraljice. Kad su 1594. godine u Greenwichu njih dvije pregovarale o primirju, odbila joj se pokloniti, a pregovori su vođeni i dokument je potpisan na latinskom jeziku jer Grace nije govorila engleski, a Elizabeta nije govorila irski.
Nije se mogla razvesti pa se odmetnula u gusare
Američki gusar John Rackham u Nassau je 1720. godine skupio 14-članu gusarsku ekipu i oteo brod, a s njima su bile i dvije trudnice – Mary Read i Anne Bonny. Anne Bonny bila je Rackhamova ljubavnica. Željela je ostaviti svog muža, a on ju je kao brakolomnicu prijavio guverneru koji ju je za kaznu dao bičevati. John Rackham i Anne pobjegli su nakon toga i počeli gusarski život.
Mary Read majka je kao malu djevojčicu prisiljavala da se pretvara da je dječak kako bi dobivala novac za uzdržavanje od obitelji svog pokojnog supruga, kapetana koji je nestao na moru. Kad je odrasla, Mary se prijavila u englesku ratnu mornaricu pretvarajući se da je muškarac. Poslije se udala za jednog vojnika i tako počela ženski život, no nakon njegove smrti nije imala od čega živjeti pa se pridružila Rackhamovim gusarima. Uhićeni su nakon nekoliko mjeseci gusarenja uz sjevernu obalu Jamajke. Svi su osuđeni na smrt javnim vješanjem, no Anne i Mary su pošteđene jer su bile u drugom tromjesečju trudnoće.
Prva žena s britanskom mornaričkom mirovinom
Mary Lacy je rođena u Kentu 1740. godine. u dobi od 19 godina pobjegla je od kuće i prerušena u momka, pod imenom William Chandler ukrcala se na brod ratne mornarice. Nosila se sa svim nevoljama mornarskog života – od tučnjave do reumatske groznice. Nakon sedam godina ratnog služenja, zaposlila se kao radnik u brodogradilištu u Chatamu. Prva je žena koja je položila britanski državni ispit za brodograditelja. Zbog bolesti je 1771. godina morala prestati raditi. Pod svojim stvarnim imenom, kao Mary Lacy je tražila mirovinu. Postala je prva žena kojoj je britanski admiralitet dodijelio mirovinu.
Prva žena koja je oplovila svijet: Na brodu prerušena u muškarca
Prva žena koja je oplovila svijet bila je Francuskinja Jeanne Baret. Kao mlada djevojka zaposlila se u Parizu kao kućna pomoćnica u domu slavnog botaničara Philiberta Commersona, a nakon smrti njegove žene postala mu je ljubavnica. Osamnaesto stoljeće je bilo doba velikih engleskih i španjolskih otkrića novih zemalja, pa je i francuski kralj naredio pokretanje francuske pomorske ekspedicije 1766. godine. Commerson je dobio u zadatak donijeti u Francusku što više novih biljnih vrsta. Sa sobom je poveo i Jeanne, prerušenu u muškarca, njegovog asistenta. Dvije godine plovidbe uspješno su održavali njenu krinku i skupljali i imenovali biljne vrste, poput egzotične penjačice bugenvilije, ali kad se doznalo da je na brodu žena iskrcali su se s broda i ostali na Mauriciusu, kojim je tada upravljao Commersonov prijatelj, botaničar Pierre Poivre. Commerson je ubrzo umro, a Jeanne Baret je počela voditi tavernu u Port Louisu. Udala se za francuskog časnika pa se kao njegova žena brodom 1775. godine vratila u Francusku. Commerson joj je ostavio svoj imetak, a poslije deset godina francusko ministarstvo pomorstva dodijelilo joj je i mirovinu za dobro obavljen posao pomoćnika botaničara na pomorskoj ekspediciji de Bougainvillea i uzorno ponašanje.
Od prostitutke do zapovjednice najveće gusarske flote svih vremena
Najuspješnija gusarica svih vremena u povijesti je bila Kineskinja Zheng Yi Sao. A povijesno utemeljena priča o njoj ide ovako. Zloglasni gusarski kapetan Zheng je godine 1801. htio oženiti atraktivnu prostitutku u koju se zaljubio. No, ona je postavila uvjet – može, ali samo ako joj dozvoli da s njime dijeli moć i da zajedno uvećavaju i dijele gusarsko blago. Ta je žena Zhenga toliko očarala da je pristao. Od tada će ova ljepotica biti poznata kao gusarica Zheng Yi Sao, u prijevodu – „Zhengova žena“.
Šest godina nakon vjenčanja Zheng je preminuo. Udovica je istog trena preuzela kormilo, i to ne samo broda, već i cijele flote Piratske konfederacije za koju kažu da je brojala 1500 brodova i 80.000 mornara. Zvuči nestvarno, ali ne zaboravimo – radi se o Kini, kao i o tome da je ova flota držala piratstvo cijelog tog dijela svijeta.
Zheng Yi Sao nije bila bezumno častohlepna, pa je vrlo mudro službenim kapetanom flote proglasila suprugovog zamjenika Zhang Baoa koji joj je postao ljubavnik, a onda i muž. Njegov je zadatak bio da ljude vodi u bitke i pljačku, a ona je preuzela strategiju, upravljanje, raspodjelu plijena i povećanje flote. Istodobno, Zheng Yi Sao je gusarsko „poslovanje“ s napada i pljačke proširila na zaštitu, ucjenu i iznudu, moderno rečeno – na „reket“. Na kopnu je razvila široku špijunsku mrežu pa je točno znala koji brod kada i kamo plovi i kakav mu je teret. Povezala se i s poljoprivrednicima koji su joj dobavljali hranu za njeno brojno ljudstvo.
Za nevjeru, krađu i silovanje – odsijecanje glave
Zheng Yi Sao je uvela i novi sustav piratskog zakona. Za svoje ljude je napisala i poseban kodeks ponašanja sa strogim kaznama. Tako su se nepoštivanje zapovijedi i krađa iz zajedničkog plijena kažnjavali smrću – odrubljivanjem glave, a dezerterima bi se odrezale uši.
Posebno je propisano uzimanje taokinja, pri čemu se Zheng Yi Sao vodila vlastitim iskustvom dolaska na brod, čime je osigurala „kadrovsku politiku“ da žene redovno budu ne samo ravnopravni, već i na neke način povlašteni članovi brodske posade. Naime, ružne žene bile bi odmah vraćene na kopno, a atraktivne ljepotice otkupljivali bi članovi posade na aukciji. Kada bi gusar otkupio svoju ljepoticu, oni bi se smatrali vjenčanima. Silovanje zarobljenih žena bilo je zabranjeno i kažnjavalo se smrću.
Posao je cvao, pa je Zheng Yi Sao protiv sebe navukla sve mornarice čiji su brodovi stradavali u njenim pljačkama. Lovile su je zajedno kineska, britanska i portugalska mornarica, raspisana je tjeralica za njezinu glavu. Kapetanica i gusarica Zheng Yi Sao bila je pametnija i vještija od svih tih morskih vukova, pa joj je nemoćna kineska vlada 1810. godine ponudila amnestiju za sve njene zločine s tim da prestane sa gusarenjem. Zheng Yi Sao je pristala je na pregovore. Mudra gusarska kapetanica i majka četvoro djece napravila je svoj big deal života. Dobila je potpunu amnestiju, a njezini su pirati smjeli zadržati sav gusarski plijen. Zhang Bao postao je admiral u kineskoj mornarici i sa svojim je brodovima i mornarima bio zadužen za suzbijanje piratstva. Zheng Yi Sao održala je obećanje i povukla se s mora. Otvorila je u Guangdongu kockarnicu. Najpoznatija kapetanica – gusarica svijeta mirno je preminula u postelji kao 70-godišnja baka.
Zaljubljena 15-godišnjakinja prerušena u pomoćnika brodskog kuhara
Irkinja Anne Jane Thornon u morsku se avanturu upustila kao 15-godišnja djevojka. Zaljubila se u kapetana Alexandera Burka, a kad je on otplovio u New York poduzetna Anne krenula je za njim. Ukrcala se na brod prerušena u dečka pod imenom Jim Thornton. U New Yorku ju je dočekala žalosna vijest da je Burk preminuo, pa se odlučila vratiti kući. Nije više imala novaca pa se na brodu koji je kretao za London zaposlila kao pomoćnik u kuhinji. Na plovidbi je razotkrivano da je djevojka. Bilo je to 1830-tih godina, za ovu obmanu nije bila kažnjena, dapače, u medijima Ujedinjenog kraljevstva smjela avantura mlade djevojke postala je senzacija, a ona je postala toliko popularna da su joj plaćali za javne nastupe.
Kada se britanski parni brod Forfarshire za oluje razbio na Farskom otočku 1838. godine, svjetioničar William Darling i njegova 23-godišnja kći Grace u čamcu na vesla su po olujnom moru krenuli prema stijenama spasiti brodolomce. Na kopno su dovezli 9 preživjelih. Grace je za ovaj pothvat dobila Srebrnu medalju za hrabrost od kraljice Viktorije.
Američka heriona Mary Patten – prva žena kapetanica trgovačkog broda
Mary Ann Brown Patten bila je prva žena – kapetanica trgovačkog broda. Sredinom 19. stoljeća zlatna je groznica tresla Kaliforniju. a opskrba rudara ovisila je o jedrenjacima koji su robu dovozili s istočne obale SAD-a. Kad je mladi kapetan Joshua Patten 1854. godine dobio u zadatak da iz New Yorka otplovi u San Francisco, najopasnijom rutom na svijetu, oko Rta Cape Horn, na put je poveo svoju 19-godišnju trudnu suprugu. Bila je to njihova prva zajednička plovidba, na brodu Neptune’s Car. Jedrenjak je bio dugačak 65 metara, širok 12 metara, s tri jarbola i 25 jedara, a nosio je 1600 tona tereta.
Tijekom plovidbe Joshua je svoju suprugu podučavao o navigaciji, meterologiji, snastima i jedrima i dužnostima kapetana na brodu. Mary je bila obrazovana mlada žena iz imućne bostonske obitelji koja je rado sve to učila, a posebno je proučavala navigaciju. Kad joj je se suprug razbolio, od groznice je izgubio i vid i sluh. Prvi oficir je bio zaključan pod palubom jer je pokušao pobunu, pa je zapovjedništvo nad brodom preuzela Mary uz pomoć drugog oficira. Približavali su se Rtu Cape Horn u zimi, i brod se borio s ogromnim valovima i vjetrovima. Mary je odlučila da je jedina šansa da prežive ta da brod skrenu s kursa. Naredila je da brod zaplovi umjesto prema zapadu, prema jugu-jugoistoku. Tako je Neptune’s Car pobjegao od opasnog nevremena, ali se našao među ledenim santama. Četiri dana i noći manevrirali su kroz njih, dok se nisu probili prema zapadnoj obali Južne Amerike.
Mary je zapovjedala brodom i njegovala bolesnog supruga 50 dana. Mary je bila šest mjeseci trudna i na kormilu broda kad je brod 15. 11. 1856. uplovio u San Francisco – neoštećen, sa svom posadom i teretom, nakon 136 dana plovidbe. Kad se svijetom pronijela vijest o tome kako je 19-godišnja trudnica njegovala supruga, zapovjedala brodom i zaštitila brodski teret, oplovivši Rt Cape Horn i 5000 milja otvorenog oceana, postala je heroina i medijska zvijezda. Sa bolesnim suprugom vratila se u Boston, gdje je rodila sina. Suprug joj je se nikada nije oporavio, nakon pet godina je umro od tuberkuloze, a ubrzo nakon njega od tuberkuloze je s tek navršenih 24 godine umrla i Mary.
Sultanija, Sava i Jolanda
Što se tiče našeg Jadrana, i njime su harali gusari još u doba staroga Rima. Najbliža brodu i moru bila je ilirska kraljica Teuta, ali je i ona za presretanje brodova i pljački imala svoje muškarce za to.
Među prvim ženama koje su preobučene u muškarce brazdale mora, najpoznatija je takozvana Sultanija s Pelješca iz 19. stoljeća. U novije doba, poslije Drugog svjetskog rata, tadašnja Jugoslavija, odnosno Slovenija i Hrvatska, dobile su svoje morske heroine: brodske časnice Savu Kalužu i Jolandu Gruden, koje su plovile na brodu „Hrvatska“ i bile „čudo“ širom svijeta, kamo god bi uplovile.
Ovaj tekst je dio projekta ‘Žena na brodu: od prokletnice do legendarne kapetanice’, a objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva.
DRUGI TEKSTOVI IZ SERIJALA:
Marija Grčić Sultanija, prva hrvatska žena-mornar plovila je odjevena kao muškarac
Sava i Jolanda: Našim prvim pomorskim časnicama uredbom je 1953. zabranjen rad na brodovima
ALENKA ALUJEVIĆ: Supruga, majka, domaćica, regatna jedriličarka i osebujna charter skiperica
Ariana Percan, profesionalna ribarica iz Raklja: “Bavit ću se ribolovom sve dok ima ribe”
